Duhovna stvarnost

Sigurno stići na obalu

by · Published · Updated

Pročitajte: Psalam 139:7-12

7 Kamo da odem od duha tvojega?
Kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 Ako na nebo uziđem, ti si tamo;
ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si.

9 Ako uzmem krila zore
i nastanim se moru na kraj,
10 i ondje bi me ruka tvoja pratila,
i tvoja desnica bi me prihvatila.
11 I ako kažem: »Jest, nek me tmina zastre,
nek svjetlo oko mene noć postane«,
12 ali ni tmina tebi nije tamna,
noć je svijetla kao dan,
tmina je za tebe kao svjetlo.

On ustade, zapovjedi vjetru i reče moru: »Umukni! Budi mirno!«

Marko 4:39

U Papui Novoj Gvineji pleme Kanda s uzbuđenjem je čekalo pošiljku Novih zavjeta tiskanih na njihovu jeziku. Međutim, da bi stigli do sela, ljudi koji su dovozili knjige morali su putovati oceanom u malim čamcima.

Što im je dalo hrabrost da putuju morskim prostranstvima? Njihove pomorske vještine? Da. No znali su i tko je stvorio mora. Bog je taj koji vodi svakoga od nas kroz valove i najdublje vode našega života.

Kao što je David napisao: »Kamo da odem od duha tvojega?« (Psalam 139:7) »Ako na nebo uziđem, ti si tamo… Ako uzmem krila zore i nastanim se moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja pratila« (r. 8-10).

Te bi riječi duboko odjeknule kod Kanda, koji žive u otočnoj državi čije su tropske obale, guste prašume i surove planine nazvane ‘Posljednjim nepoznatim’. Ipak, kao što vjernici i tamo i svugdje u svijetu znaju, nijedno mjesto ni problem nije previše udaljen za Boga. »Ali ni tmina tebi nije tamna, noć je svijetla kao dan, tmina je za tebe kao svjetlo« (r. 12).

Stoga u olujama i burama naš Bog govori: »Umukni! Budi mirno!« I »utihnu vjetar, i nastade velika tišina« (Evanđelje po Marku 4:39). Zato ne bojte se današnjih dubokih ili uzburkanih voda. Naš Bog nas sigurno vodi na obalu.

– Patricia Raybon

Oče, Ti vladaš životnim vjetrovima i olujama. Hvala ti.