Svatko je pobožan
Njegov smo i rod.
29 Kad smo dakle Božji rod, ne smijemo smatrati da je Božanstvo kao zlato, srebro ili kamen, kao tvorevina umjetnosti i ljudskoga mišljenja. 30 A sada Bog, ne gledajući na vremena neznanja, navješćuje ljudima da se svi i posvuda trebaju obratiti. 31 Jer je odredio dan u koji će suditi cijelome svijetu po pravdi, preko čovjeka koga je postavio i pred svima potvrdio uskrisivši ga od mrtvih.«
32 Na riječ »uskrsnuće od mrtvih« jedni se narugaše, a drugi rekoše: »O tom ćemo te slušati drugi put.«
»Ljudi, Atenjani! Po svemu vidim da ste vrlo pobožni.« Djela ap. 17:22
NEDAVNO sam posjetio Atenu, u Grčkoj. Hodajući po drevnom Areopagu – trgu na kojemu su filozofi podučavali i Atenjani štovali – pronašao sam žrtvenike Apolona i Zeusa, sve u sjeni Akropole, gdje je nekoć stajao kip božice Atene.
U današnje vrijeme možda se ne klanjamo Apolonu ili Zeusu, ali nismo ništa manje religiozni. »Svi su pobožni«, rekao je romanopisac David Foster Wallace, dodajući ovo upozorenje: »Obožavate li novac i stvari… tada vam nikad neće biti dosta… Obožavate li svoje tijelo i ljepotu… uvijek ćete se osjećati ružnima… Obožavate li svoj razum… na kraju ćete se osjećati glupima.« Naše svjetovno društvo ima svoje bogove, a oni nisu bezazleni.
»Atenjani! Vidim da ste u svakom pogledu neobično pobožni«, rekao je Pavao kada je posjetio Areopag« (r. 22,
K. S.). On opisuje jedinoga pravog Boga kao Stvoritelja svega (r. 24-26), koji želi da ga upoznamo (r. 27) i koji se objavio kroz Isusovo uskrsnuće (r. 31). Za razliku od Apolona i Zeusa, taj Bog nije stvoren ljudskim rukama. Za razliku od novca ili razuma, ako štujemo tog Boga, neće nas uništiti.
Naš ‘bog’ je ono na što se oslanjamo i što nam daje svrhu i sigurnost. Srećom, kada nas svaki zemaljski bog iznevjeri, jedini pravi Bog je spreman da ga pronađemo (r. 27).
– Sheridan Voysey
Skinimo s oltara svoga srca bogatstvo, ljepotu i druge stvari i stavimo Boga na njihovo mjesto.
