Usprkos kušnjama
25. studenoga
Uđite na vrata njegova s hvalama, u njegove dvore s pohvalama! Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.
Psalam 100:4
Psalam 100:4
Nikad zaboravljeni
Pročitajte: Izaija 49:8-16
8 Ovako veli Gospodin:
»Uslišao sam te u vrijeme milosti.
Pomogao sam ti u dan spasenja.
Čuvao sam te, učinio sam te
posrednikom Saveza za narod,
da podigneš zemlju,
da razdijeliš opustjelu baštinsku zemlju,
9 da dovikneš sužnjevima: Iziđite!,
onima koji stanuju u mraku:
Dođite na svjetlo!
Odmah će oni pasti na putovima,
svoju će pašu još naći po svim golim visinama.
10 Ne će biti gladni ni žedni,
ne će ih pogađati jug ni sunce.
Jer će ih pratiti njihov milosrdnik
i odmarat će ih na izvorima voda.
11 Sve svoje gore obratit ću u putove.
Visoki će biti moji drumovi.«
12 Gle, ovi dolaze izdaleka!
Gle, oni od sjevera, od zapada
i oni od zemlje Sinimâ!
13 Kličite, nebesa! Veseli se, zemljo!
Podvikujte, gore!
Jer je Gospodin utješio svoj narod,
smilovao se siromasima u njemu.
»Uslišao sam te u vrijeme milosti.
Pomogao sam ti u dan spasenja.
Čuvao sam te, učinio sam te
posrednikom Saveza za narod,
da podigneš zemlju,
da razdijeliš opustjelu baštinsku zemlju,
9 da dovikneš sužnjevima: Iziđite!,
onima koji stanuju u mraku:
Dođite na svjetlo!
Odmah će oni pasti na putovima,
svoju će pašu još naći po svim golim visinama.
10 Ne će biti gladni ni žedni,
ne će ih pogađati jug ni sunce.
Jer će ih pratiti njihov milosrdnik
i odmarat će ih na izvorima voda.
11 Sve svoje gore obratit ću u putove.
Visoki će biti moji drumovi.«
12 Gle, ovi dolaze izdaleka!
Gle, oni od sjevera, od zapada
i oni od zemlje Sinimâ!
13 Kličite, nebesa! Veseli se, zemljo!
Podvikujte, gore!
Jer je Gospodin utješio svoj narod,
smilovao se siromasima u njemu.
14 A ipak se tužio Sion: »Ostavio me Gospodin!
Zaboravio me Svemogući.«
15 Zaboravi li žena svoje djetešce?
Ne smiluje li se plodu svoga tijela?
A kad bi ga i zaboravila:
Ja tebe ne zaboravljam!
16 Gle, na svoje sam te ruke zapisao.
Zidovi tvoji stoje mi vazda pred očima.
A kad bi ga i zaboravila: Ja tebe ne zaboravljam!
Izaija 49:15
NAKON što ga je udario automobil, Thomas je potpuno izgubio pamćenje. U dobi od dvadeset godina morao je ponovno – s puno odvažnosti i odlučnosti – učiti čitati i pisati. Uspio je, ali i nakon mnogo godina još se uvijek bori s pamćenjem. Svaki put kad nastavlja priču koju piše, mora prelistati pet bilježnica da se podsjeti detalja. Da bi si olakšao posao, razradio je sustav podsjećanja i osvježavanja pamćenja. Kad se deset izdavača nadmetalo za njegovu pustolovnu knjigu za djecu, uspjeh je bio i iznenađujući i divan – Thomas je bio oduševljen!
I mi možemo izgubiti pamćenje, iako možda ne u tolikoj mjeri kao Thomas. Nasuprot tome, naš Stvoritelj obećava da se sjeća nas i svega u vezi s nama. U obećanjima koje je uputio svojem narodu preko Izaije, Bog je rekao: »Zaboravi li žena svoje djetešce? Ne smiluje li se plodu svoga tijela? A kad bi ga i zaboravila: Ja tebe ne zaboravljam!« (r. 15) Tim je riječima Bog odgovorio na njihovu optužbu da ih je napustio i zaboravio (r. 14). On uporno uvjerava svoj narod: »Gle, na svoje sam te ruke zapisao« (r. 16).
Možemo obnoviti svoje pouzdanje u Boga, uz njegovu pomoć se držati njegovih obećanja da će nas uvijek imati na pameti i u srcu. Nikada nas neće zaboraviti. Nikada.
– Amy Boucher Pye
Bog zna sve o nama i voli nas svim srcem. Možemo se potpuno pouzdati u njega.