Radost u kušnjama
Kušnja omogućuje sazrijevanje
2 Iskreno se radujte, braćo moja, kad padnete u različite kušnje, 3 znajući da iskušenjima vaša vjera biva utvrđena u postojanosti. 4 A postojanost neka bude zrela na djelu, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka. 5 Ako li kome od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga koji daje svima obilato, bez prigovora, i dat će mu se. 6 Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajući ništa, jer tko sumnja, sličan je morskomu valu koji vjetar podiže i goni. 7 Takav čovjek neka ne misli da će primiti što od Gospodina. 8 Čovjek razdijeljene duše nestalan je na svim svojim putovima.
Siromah i bogataš
9 Neka se brat neugledna roda hvali svojim uzdignućem, 10 a bogati svojim poniženjem, jer će proći kao cvijet trave. 11 Jer sunce zapeče žegom, osuši travu, i njezin cvijet otpade, i krasota njezina uvenu. Tako će i bogati uvenuti na svojim putovima.
Ljudske kušnje i Božji darovi
12 Blažen čovjek koji podnese kušnju jer će, kad bude prokušan, primiti vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
… znajući da iskušenjima vaša vjera biva utvrđena u postojanosti! Jakovljeva 1:3
NAS četvero pješačili smo kroz prekrasan klanac. S vremena na vrijeme bismo zastali i sa strahopoštovanjem promatrali vodopade i litice visoke oko šezdeset metara. Zaustavljali smo se i da dođemo do daha i odmorimo svoje bolne noge od penjanja po mokrom kamenju i beskrajnim stubama. Kad smo se približili vrhu, planinar koji se vraćao rekao je: »Imate još samo 10 stuba od ukupno 832.« Možda je bilo dobro da nismo znali koliko će pješačenje biti teško jer bismo vjerojatno odustali i propustili ljepotu svega toga.
Životno putovanje također ima teških dionica. Isus i Pavao upozorili su vjernike na nevolje i progonstvo (Ivan 16:33; 2 Timoteju 3:12), a to zahtijeva širu sliku. Jakov je rekao: »Iskreno se radujte… kad padnete u različite kušnje« (Jakovljeva 1:2). Čemu iskrena radost umjesto patnje? Bog zna, a mi znamo da »iskušenjima (naša) vjera biva utvrđena u postojanosti« (r. 3). Ali s kojim ciljem? Da budemo »savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka« (r. 4).
Ako zastanemo i pogledamo, unatoč boli, možda ćemo vidjeti prekrasnu snagu karaktera koju Bog stvara u nama i onima oko nas. I naučit ćemo cijeniti istinu da ćemo jednoga dana »primiti vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube« (r. 12). Nastavimo se uspinjati.
– Anne Cetas
Dragi Oče, učvrsti našu vjeru kroz životne kušnje.