Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.

2 Korinćanima 4:1

MALO tko bi posumnjao u snagu kojom su riječi Winstona Churchilla nadahnjivale ljude tijekom Drugoga svjetskog rata. Nikada nije posustajao, čak ni onda kada se pobjeda činila nedostižnom. Njegovi poticajni govori i nepokolebljiva snaga volje i duha bili su zarazni. »Nikada ne odustajte,« poticao je, »nikada, nikada, nikada, ni u čemu, bilo velikom ili malom, ne odustajte… osim zbog časti i zdravog razuma.« Churchill je znao koliko je važan cilj za koji se borio i zato nije klonuo duhom usred ratnih strahota.

I apostol Pavao bio je primjer ustrajnosti, ali zbog još uzvišenijeg cilja. Uvjeren da mu je Bog povjerio službu, progonjenoj crkvi u Korintu piše: »Zato ne malakšemo…« (r. 1). Nije namjeravao odustati, koliko god okolnosti bile teške. Svojim ih je riječima hrabrio, a hrabri i nas da činimo isto.

Istina je da će nasljedovanje Isusa uključivati kušnje i nevolje (r. 8), ali Bog obećava da nikada nećemo biti »zapostavljeni« (r. 9). Štoviše, u ova naša prolazna tijela položio je neprocjenjivo blago – svjetlo Kristovo (r. 6) – koje će sjati kroz pukotine našega života kako bi se pokazalo »da ova silna moć bude od Boga, a ne od nas« (r. 7). »Ne propovijedamo naime sami sebe, nego Krista Isusa kao Gospodina…« (r. 5). U Isusu se očituje Božje milosrđe. Zbog njega nikada ne moramo gubiti nadu ni klonuti duhom.

– Catharine Campbell

Neka njegovo svjetlo sjaji kroz nas. Ne odustajmo!