Doživotni trening
Pročitajte: Prva poslanica Korinćanima 9:24-27
24 Ne znate li da u trkalištu svi trče, ali jedan dobiva nagradu? Tako trčite da dobijete! 25 A svaki koji se bori, od svega se odriče: oni dakle da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv. 26 Ja dakle tako trčim, ne kao na nesigurno; tako se borim, ne kao onaj koji udara u vjetar. 27 Nego trapim svoje tijelo i zarobljavam ga da tako, nakon što sam drugima propovijedao, sam ne budem isključen.
Nego trapim svoje tijelo i zarobljavam ga da tako… sam ne budem isključen.
1 Korinćanima 9:27
NEDAVNO sam susrela ženu koja je svoje tijelo i um dovodila do krajnjih granica. Penjala se po planinama, prkosila smrti i čak srušila Guinnessov rekord. Sada je suočena s drugom vrstom izazova – podizanjem djeteta s posebnim potrebama. Odvažnost i vjeru koje je trebala za osvajanje planinskih vrhova sada koristi za majčinstvo.
U Prvoj poslanici Korinćanima apostol Pavao govori o trkaču koji trči utrku. Nakon što je članove crkve, koja je bila zaokupljena svojim pravima, pozvao da budu obzirni jedni prema drugima (8. poglavlje), objašnjava da on nevolje i odricanje vidi kao maraton izdržljivosti (9. poglavlje). Kao Kristovi sljedbenici moraju se odreći svojih prava zbog poslušnosti Njemu.
Kao što sportaši vježbaju svoje tijelo kako bi osvojili medalju, i mi vježbamo svoje tijelo i um da bi naša duša procvala. Kada molimo Duha Svetoga da nas mijenja, iz trenutka u trenutak, za sobom ostavljamo staroga sebe. Uz Božju pomoć prestanimo se opravdavati ovim okrutnim svijetom. Ostavimo elektroničke uređaje i provodimo vrijeme s prijateljima. U razmiricama naša ne mora biti zadnja.
I dok vježbamo trčati u Kristovu duhu, kakvima će nas Bog učiniti danas?
– Amy Boucher Pye
Vježbanje vodi promjeni.