Slušatelji i vršitelji
Pročitajte: Jakovljeva poslanica 1:22-27
Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: pomagati sirotama i udovicama u njihovoj nevolji i držati sebe neokaljanima od svijeta.
Jakovljeva 1:27
USRED noći zazvonio je telefon. Trebali su moga supruga – pastora. Jednu od članica molitvene skupine naše crkve, ženu sedamdesetih godina, odvezli su u bolnicu. Bila je tako bolesna da više nije ni jela ni pila. Nije vidjela i nije mogla hodati. Nismo znali hoće li preživjeti i molili smo Boga da pomogne i bude joj milostiv. Članovi crkve krenuli su u akciju. Osmislili su dvadesetčetverosatni raspored posjeta i tako ne samo da su služili njoj nego su pokazali kršćansku ljubav i drugim pacijentima, posjetiteljima i medicinskom osoblju.
Jakovljevo pismo prvim kršćanima židovskog podrijetla potaknulo je crkvu da se brine za potrebite. Jakov je želio da vjernici ne budu samo slušatelji Božje riječi nego da svoju vjeru pretoče u djela (r. r. 22-25). Spominjući potrebu da se brinu za siročad i udovice (r. 27), spomenuo je ranjivu skupinu zato što se o njima trebala brinuti njihova obitelj.
Kako se u svojoj crkvi ili susjedstvu brinemo o onima koji trebaju našu pomoć? Smatramo li brigu o udovicama i siročadi nužnim dijelom življenja svoje vjere? Neka nam Bog pomogne svugdje vidjeti priliku da služimo ljudima u potrebi.
Amy Boucher Pye
Istinsku vjeru pokazujemo djelima, a ne riječima.