Usprkos kušnjama
25. studenoga
Psalam 100:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Djela ap. 4:32-37; 9:26-27
26 A kad dođe Savao u Jeruzalem, gledao je da se pridruži učenicima; i svi su ga se bojali jer nisu vjerovali da je učenik. 27 Tada se Barnaba zauze za njega i dovede ga k apostolima i pripovjedi im kako je na putu vidio Gospodina, kako mu je govorio i kako je u Damasku hrabro propovijedao u Isusovo ime.
Tako je levit Josip iz Cipra, kojega su apostoli nazvali Barnaba, što znači »sin utjehe«, imao njivu, prodao je i donio novce i stavio ih apostolima pred noge.
Djela ap. 4:36,37
STARA pjesma Merle Haggard If We Make It Thruogh December (Ako preživimo prosinac) govori o čovjeku koji je dobio otkaz u tvornici i nije imao novca da kupi božićne darove svojoj maloj djevojčici. Iako bi prosinac trebao biti sretan dio godine, njemu je život izgledao mračan i hladan.
Malodušnost nije ograničena samo na prosinac, ali tada je obično izrazitija. Očekivanja su veća, tuga dublja. I malo ohrabrenje može učiniti mnogo.
Josipu, koji je bio među prvim Isusovim sljedbenicima, apostoli su dali ime Barnaba, »sin utjehe«. Čitamo da je prodao njivu i novac dao za pomoć vjernicima u potrebi. Ostali su se učenici bojali Savla (Djela ap. 9:26), ali »se Barnaba zauze za njega i dovede ga k apostolima« (r. 27). Savao, poznatiji kao Pavao, prije obraćenja progonio je vjernike, ali Barnaba ga je branio kao onoga koga je Isus promijenio.
Svuda oko nas su ljudi koji čeznu za ohrabrenjem. Pravodobna riječ, telefonski poziv ili molitva s njima može ojačati njihovu vjeru u Isusa.
Barnabina velikodušnost i potpora pokazuju što znači biti sin ili kći utjehe. I to je najveći dar koji možemo dati ovoga Božića.
David McCasland
Budimo »kćeri i sinovi utjehe«!
25. studenoga
24. studenoga
23. studenoga
21. studenoga