Razlog za osmijeh
Pročitajte: Prva poslanica Solunjanima 5:9-28
11 Zato tješite jedni druge i potičite jedan drugoga na dobro, kao što i činite!
12 A molimo vas, braćo, da priznate one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu te vas opominju. 13 Cijenite ih osobito u ljubavi zbog njihova djela. Živite u miru među sobom!
14 Potičemo vas, braćo: poučavajte neuredne, tješite malodušne, pomažite slabima, budite strpljivi sa svima! 15 Gledajte da nitko ne vraća kome zlo za zlo; nego svagda revno nastojte oko dobra među sobom i prema svima! 16 Svagda se radujte! 17 Molite se bez prestanka! 18 Na svemu zahvaljujte; jer je to Božja volja u Kristu Isusu za vas. 19 Ne gasite Duha! 20 Ne prezirite proroštava! 21 A sve kušajte i što je dobro zadržite! 22 Klonite se svake vrste zla!
23 A sam Bog mira neka vas posveti u punoj mjeri. Neka se vaš cjeloviti duh, vaša duša i vaše tijelo sačuva besprijekorno za dolazak našega Gospodina Isusa Krista! 24 Vjeran je onaj koji vas pozva, on će i izvršiti.
25 Braćo, molite se za nas!
26 Pozdravite svu braću svetim poljupcem! 27 Zaklinjem vas Gospodinom da se pročita ova poslanica svoj braći. 28 Neka milost Gospodina našega Isusa Krista bude s vama!
Zato tješite jedni druge i potičite jedan drugoga na dobro, kao što i činite!
1 Solunjanima 5:11
NA radnome mjestu važne su riječi ohrabrenja. Kako zaposlenici razgovaraju jedni s drugima, utječe na zadovoljstvo kupaca, dobit poduzeća i međusobno uvažavanje djelatnika. Istraživanja pokazuju da članovi najučinkovitijih radnih skupina daju šest puta više pohvala nego zajedljivih primjedaba. Najneproduktivniji su oni koji koriste tri puta više negativnih komentara nego riječi ohrabrenja.
Pavao je iz vlastita iskustva naučio važnost riječi u oblikovanju odnosa i uspjehu. Prije susreta s Kristom na putu za Damask, njegove riječi i djela tjerale su strah u kosti Isusovim sljedbenicima. No do vremena kada je pisao Solunjanima, postao je veliki ohrabritelj zahvaljujući Božjem djelovanju u svome srcu. Vlastitim je primjerom ohrabrivao čitatelje da potiču jedni druge. Pazeći da izbjegne laskanje, pokazao je kako pohvaliti druge i odražavati Duh Kristov.
Pritom ih je podsjetio otkuda sve to dolazi. Uvidio je da nam predanje Bogu, koji nas je ljubio dovoljno da umre za nas, daje razloga da tješimo, opraštamo, nadahnjujemo i s ljubavlju potičemo jedni druge (r. r. 10,11).
Pavao nam pokazuje da tješenjem i poticanjem pomažemo jedni drugima okusiti strpljivost i dobrotu Božju.
– Mart DeHaan
Ima li što bolje od toga da potičemo ono najbolje jedni u drugima.