Nada usred gubitka
4. studenoga
Efežanima 1:3
by Duhovna stvarnost ·
Blagoslovljen Bog… koji nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom na nebesima, u Kristu.
Efežanima 1:3
DOK je šetao obiteljskog psa, mojeg je nećaka Andyja udario automobil. Netko je vidio nesreću, počeo masažu srca i pozvao hitnu pomoć. Tjedan dana bio je na respiratoru. Dan nakon Božića dogodilo se ono čemu smo se nadali: liječnici su mu ukinuli lijekove i isključili s respiratora, a on je uspio svojoj supruzi, roditeljima, bratu i petero djece reći: »Volim vas.« Naša su srca ponovno preplavili snažni osjećaji i probudila se nova nada. No već sljedećeg dana Andy je preminuo.
Na ispraćaju sva su njegova djeca, u dobi od petnaest do dvadeset i jedne godine, kroz suze svjedočila o Božjoj dobroti. Kći Julia pročitala je misao koja je mnoge dirnula: »Nije važno koliko smo izgubili. Važno je koliko nam je još ostalo.«
Andyjevom smrću mi koji smo ga poznavali i voljeli izgubili smo mnogo – njegov prekrasan život proživljen za Isusa. Silno nam nedostaje. Što nam, onda, ostaje kao nada? U prvom poglavlju Poslanice Efežanima čitamo o duhovnim blagoslovima koje imaju svi kršćani. U Kristu smo »sveti i neokaljani« (r. 4), predodređeni za »sinovstvo« (r. 5), otkupljeni »njegovom krvlju« i imamo »oproštenje grijeha po bogatstvu njegove milosti (r. 7). U nama prebiva obećani Duh Sveti, zalog naše baštine i jamstvo života koji dolazi (r. 13,14).
Svi koji ljube Isusa imaju dar vječnoga spasenja.
– Anne Cetas
Oče, utješi me i pomogni mi pouzdavati se u tvoja obećanja.
4. studenoga
3. studenoga
2. studenoga
1. studenoga
31. listopada
