Dvojica muškaraca
… u duhu se potrese i uzruja. (…) Navrle Isusu suze.
Ivan 11:33,35
U našem su gradu istoga dana ubijena dvojica muškaraca. Prvi od njih, policajac, ubijen je pomažući jednoj obitelji. Drugi, beskućnik, ubijen je dok se rano ujutro opijao s prijateljima.
Cijeli je grad oplakivao policajca. Bio je pristojan mladić koji se brinuo o drugima i koga su voljeli oni kojima je služio. Nekolicina beskućnika oplakivala je prijatelja koga su voljeli i izgubili.
Mislim da je Bog tugovao sa svima.
Kad je Isus vidio Martu, Mariju i njihove prijatelje kako plaču nad mrtvim Lazarom, »u duhu se potrese i uzruja«
(r. 33). Volio je Lazara i njegove sestre. Iako je znao da će ga uskoro podići iz mrtvih, plakao je s njima (r. 35). Neki poznavatelji Biblije misle da je Isus plakao i zbog smrti kao takve i tuge koju ona donosi u ljudska srca.
Grijeh je dio života. No zato što je Isus »uskrsnuće i život« (r. 25), oni koji u Njega vjeruju jednog će dana iskusiti kraj smrti i tuge. U međuvremenu, On plače s nama kad nam umre netko drag, a nama zapovijeda: »… plačite s onima koji plaču!« (Rimljanima 12:15)
– Anne Cetas
Nauči me služiti, teret bližnjih nositi,
da bih Te proslavio, ljudima Tebe donio.
Suosjećajući s drugima pomažete da
zacijele njihove rane.
Evanđelje po Ivanu 11:30-37
30 Isus, naime, nije još bio došao u selo, nego se je još nalazio na onom mjestu gdje ga je bila susrela Marta. 31 Kad Židovi što su bili kod nje u kući vidješe gdje Marija brzo ustade i izađe, pođoše za njom; jer su mislili da ide na grob naricati. 32 Čim Marija dođe na mjesto gdje je bio Isus, i kad ga vidje, pade do njegovih nogu i reče mu: »Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.« 33 Kad Isus vidje gdje ona plače i gdje plaču Židovi što su bili došli s njom, u duhu se potrese i uzruja. 34 I upita: »Gdje ste ga položili?« Odvratiše mu: »Gospodine, dođi i vidi!« 35 Navrle Isusu suze. 36 Tada rekoše Židovi: »Vidite kako ga je ljubio!« 37 A neki od njih rekoše: »Zar nije mogao on, koji otvori oči slijepcu, učiniti da ovaj ne umre?«