Željno sam očekivao Gospoda i On se prignu k meni i čuo je vapaj moj.

Psalam 40:2

ČEKANJE je teško. Čekamo u redu u trgovini, u prometu, kod liječnika. Vrtimo palčeve, stišćemo zube i gubimo živce. S druge strane, možda čekamo pismo koje ne stiže, čekamo da se vrati izgubljeni sin, da se supružnik promijeni. Čekamo dijete koje ćemo moći držati u naručju. Čekamo da nam se ispune želje.

U 40. psalmu David kaže: »Željno sam očekivao Gospoda.« U izvornom jeziku daje se naslutiti da je David »čekao, čekao i čekao« da Bog odgovori na njegovu molitvu. Ipak, kad se osvrće na to vrijeme, on veliča Boga. Kaže da mu je Bog u usta stavio »pjesmu novu, hvalospjev našemu Bogu« (r. 4).

»Koliko bismo toga mogli reći o Božjem odugovlačenju«, pitao je F. B. Meyer. »U čekanju je tajna postizanja najveće strpljivosti za koju smo sposobni.« Umijeće čekanja može u nama razviti niz plemenitih osobina – krotkost, poniznost, strpljivost, blagost, izdržljivost, ustrajnost u činjenju dobra – za koje je potrebno vrijeme da bi se stekle.

Što radimo kad nam se čini da Bog ne odgovara na naše molbe? On nam može pomoći da Ga volimo i vjerujemo Mu dovoljno da s radošću prihvatimo čekanje, vidimo to kao priliku da steknemo spomenute vrline – i proslavimo Ga.

– David Roper

Čekanje na Boga nije nikad gubljenje vremena.