Duhovna stvarnost

Skloni lutanju

by · Published · Updated

14 ozujak

Tražim Te svim srcem, ne daj mi da zalutam od Tvojih zapovijedi!

Psalam 119:10

JEDNA od meni najdražih crkvenih pjesama je Come, Thou Fount of Every Blessing (Vrelo blagoslova svakog) koju je 1757. napisao dvadesetdvogodišnji Robert Robinson. U njoj se nalazi i redak koji uvijek privuče moju pozornost. Glasi ovako: »Često odlutam, Gospode, znam to. Često napustim Boga koga volim.« I sam to ponekad osjećam. Druge stvari privuku moju pozornost umjesto da su mi srce i misli usmjerene na Spasitelja koji me voli i koji je svoj život predao za mene. Bojim se da u tome Robert Robinson i ja nismo jedini.

U vremenima lutanja u dubini srca zapravo ne želimo odlutati ali, poput Pavla, često radimo ono što ne želimo (pročitajte Rimljanima 7:19). Zato se što prije moramo vratiti Pastiru našega srca koji će nas privući k sebi. David je pisao o svojim borbama u himni Božjem zakonu, Psalmu 119. Ondje čitamo: »Tražim Te svim srcem, ne daj mi da zalutam od Tvojih zapovijedi!« (r. 10)

Ponekad, čak i onda kada naše srce čezne za Bogom, životni nas problemi mogu odvojiti od Njega i Njegove riječi. Tim više moramo biti zahvalni jer imamo strpljivoga i suosjećajnoga nebeskog Oca čija je milost uvijek dostatna – čak i onda kada smo skloni odlutati!

– Bill Crowder

Našoj sklonosti da odlutamo jednaka je Božja spremnost da nas traži.

Psalam 119:9-16

9 Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Ako očuva riječi tvoje. 10 Tražim te svim srcem, ne daj mi da zalutam od tvojih zapovijedi! 11 U svome srcu pohranih riječi tvoje, da ne sagriješim protiv tebe. 12 Blagoslovljen si ti, Gospode! Nauči me svojim naredbama! 13 Ustima svojim navješćujem sve sudove usta tvojih. 14 Na putu propisa tvojih radujem se više nego svemu bogatstvu. 15 Razmišljat ću o tvojim naredbama i promatrati putove tvoje. 16 U tvojim naredbama naslada je moja, ne ću zaboraviti tvojih riječi.