¹ Kralj Salomon ljubio je, osim faraonove kćeri, mnoge žene tuđinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje, ² dakle iz naroda za koje je Gospodin bio zapovjedio sinovima Izraelovim: »Ne upuštajte se s njima, i oni ne smiju općiti s vama. Inače će oni, posve sigurno, privući vaša srca svojim bogovima.« Njima prionu Salomon ljubeći ih. ³ I imao je sedam stotina žena kraljica i tri stotine priležnica. I njegove ga žene zavedoše. ⁴ Kad je Salomon bio ostario, njegove mu žene privukoše srce drugim bogovima. Njegovo srce nije više nepodijeljeno pripadalo Gospodinu, njegovu Bogu, kao srce njegova oca Davida. ⁵ I Salomon je štovao Aštartu, boginju Sidonaca, i Milkoma, strahotu Amonaca. ⁶ Salomon je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije hodio za Gospodinom do kraja kao njegov otac David. ⁷ Tada Salomon sagradi žrtvenu visinu za Kemoša, strahotu Moabaca, na gori istočno od Jeruzalema, i isto tako za Milkoma, strahotu Amonaca. ⁸ Isto učini za sve svoje žene tuđinke, koje su prinosile svojim bogovima kâd i žrtve klanice. ⁹ I Gospodin se razgnjevi na Salomona, jer je bio odvratio svoje srce od Gospodina, Boga Izraelova, koji mu se bio javio dva puta ¹⁰ i zapovjedio mu da ne štuje drugih bogova. Ali on nije pridržavao onoga što mu je Gospodin bio zapovjedio. ¹¹ Zato Gospodin dade poručiti Salomonu: »Budući da se nisi pridržavao mojega saveza i uredaba, što sam ti ih odredio, otrgnut ću od tebe kraljevstvo i dati ga tvojemu sluzi. ¹² Ali to još ne ću učiniti za tvojega života zbog tvojega oca Davida. Tek ću ga tvojemu sinu oduzeti. ¹³ Ipak, ne ću od njega otrgnuti cijelo kraljevstvo. Jedno ću pleme dati tvojemu sinu zbog Davida, mojega sluge, i zbog Jeruzalema, što sam ga izabrao.«