Slušanje

22 svibanj

O, da bi me tko slušao!

Job 31:35

U svojoj knjizi Listening to Others (Slušati druge) Joyce Huggett govori o tome koliko je bitno naučiti slušati i učinkovito odgovoriti onima koji trebaju našu pomoć. Govoreći o nekim osobnim iskustvima slušanja onih koji pate, autorica je spomenula da su joj često ljudi zahvaljivali za sve što je učinila za njih. »Mnogo puta«, piše »zapravo nisam učinila ništa. Samo sam ‘slušala’. A onda sam shvatila da je ‘samo slušati’ vrlo djelotvoran način pomaganja drugima.«

To je bilo upravo ono što je Job trebao od svojih prijatelja. Iako je točno da su punih sedam dana samo sjedili s njime i šutjeli »jer vidješe da je njegova bol vrlo velika« (2:13), nisu slušali kada je Job počeo govoriti. Umjesto toga su govorili i govorili, ali ga nisu utješili (16:2). »O, da bi me tko slušao!« (31:35) zavapio je Job.

Slušanjem poručujemo: »Što je bitno tebi, bitno je i meni.« Ponekad ljudi žele savjet, ali često je zapravo jedino što žele da ih sasluša netko tko ih voli i kome je stalo do njih.

Slušanje je težak posao i zahtijeva vrijeme. Treba slušati dugo da bismo čuli što je u srcu druge osobe, a ako ipak odlučimo progovoriti učinimo to nježno i mudro.

O, Bože, daj nam srce koje voli i uši koje slušaju.

– David Roper

Tvoja ljubav i dobrota nose me kroz život moj.

Siguran u Tvoju ljubav, Bože Tebi vjerujem.

Ako smišljamo odgovor dok drugi govore – ne slušamo.

Job 2:11-13

11 Kada tri Jobova prijatelja čuše za svu nesreću što se bila svalila na nj, dođoše svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovoriše da mu iskažu svoju sućut i da ga utješe. 12 A kad izdaleka podigoše oči i ne prepoznaše ga, počeše glasno plakati, razderaše svoje haljine i posuše se prahom po glavi bacajući ga uvis. 13 I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi jer vidješe da je njegova bol vrlo velika.