Duhovna stvarnost

Više nego što zaslužujemo

by · Published · Updated

23 svibanj

Ne postupa s nama po našim grijesima niti nam vraća po našim krivnjama.

Psalam 103:10

KADA me ljudi pitaju kako sam, ponekad im kažem: »Bolje nego što zaslužujem.« Sjećam se jedne dobronamjerne osobe koja je na to rekla: »O, ne Joe. Ti mnogo toga zaslužuješ.« Na to sam odgovorio: »Mislim ono što doista zaslužujem – Božju osudu.«

Vrlo lako zaboravljamo koliko smo stvarno grješni. Mislimo li o sebi više nego što zaslužujemo, zaboravljamo koliko dugujemo Bogu na Njegovoj neizmjernoj milosti. Time umanjujemo cijenu koju je On platio da nas spasi.

Vrijeme je da se suočimo s istinom! Psalmist nas podsjeća: »Ne postupa s nama po našim grijesima niti nam vraća po našim krivnjama« (r. 10). Uzmemo li u obzir tko smo u usporedbi sa svetim i pravednim Bogom, jedino što stvarno zaslužujemo je pakao. Nebo ne dolazi u obzir – jedino kao dar – i to zbog Kristove žrtve na križu. Ako otkupljenje bude jedino što će Bog ikada učiniti za nas, već je učinio više nego što zaslužujemo. O tome govori i psalmist: »Jer koliko je nebo visoko nad zemljom, toliko je Njegovo milosrđe prema onima koji Ga se boje« (r. 11).

Ako znamo kakvi smo, možemo jedino ponoviti riječi pjesme: Sad slavim milost beskrajnu, što grješnog spasi me.

– Joe Stowell

Ako otkupljenje bude jedino što će Bog ikada učiniti za nas, već je učinio više nego što zaslužujemo.

Psalam 103:6-18

6 Gospod čini djela pravedna i brani pravicu potlačenih. 7 Svoje putove pokaza Mojsiju, svoja djela sinovima Izraelovim. 8 Gospod je milosrdan i milostiv, strpljiv je i bogat dobrotom. 9 Ne ostaje gnjevan zauvijek, niti se dovijeka ljuti. 10 Ne postupa s nama po našim grijesima, niti nam vraća po našim krivnjama. 11 Jer koliko je nebo visoko nad zemljom, toliko je njegovo milosrđe prema onima koji ga se boje. 12 Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas naše grijehe. 13 Kao što se otac smiluje svojoj djeci, tako se smiluje Gospod onima koji ga se boje. 14 Jer zna kako smo sazdani, spominje se da smo prah. 15 Čovjekovi su dani kao trava, kao cvijet u polju procvjeta. 16 Čim nad njim puhne vjetar, već ga nestane, i ne pamti ga više ni mjesto njegovo. 17 Al‘ ljubav Gospodnja ostaje uvijek! i vječna je nad onima koji ga se boje; i njegova pravda na sinovima sinova, 18 nad onima koji drže njegov Savez, pamte njegove zapovijedi i vrše ih.