Duhovna stvarnost

Otpočinite

by · Published · Updated

25 svibanj

Tada im Isus reče: »Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!«

Marko 6:31

NEDAVNO sam se razbolio. Svrbjeli su me lijevo rame i ruka. Imao sam i bolni osip na nadlaktici i palcu. Bio sam i vrlo umoran. Kada sam konačno otišao liječniku, rekao mi je da imam herpes zoster, virusnu upalu koju uzrokuje isti virus koji uzrokuje vodene kozice. Liječnik mi je propisao lijek i rekao da će trebati nekoliko tjedana da ozdravim. Zbog bolesti sam bio primoran promijeniti način života. Da bih mogao raditi, morao sam svakoga dana kratko odspavati ujutro i poslijepodne. Trebao sam naučiti usporiti sve dok ne ozdravim.

Jednom kada je Isus poslao svoje učenike da poučavaju u Njegovo ime, bili su toliko poneseni onime što su radili da nisu stigli ni jesti. Kada su se vratili, Isus im je rekao: »Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!«
(r. 31)

Svatko od nas treba odmor i ako se nedovoljno odmaramo, patit ćemo tjelesno i duševno. Također nećemo moći obavljati svoje zadaće kao što bismo trebali.

Govori li i vama Gospodin: »Dođite sa mnom… i otpočinite malo?« Nekada će nam trebati više takvih odmora.

– Dennis Fisher

Budi blizu Spasitelju, olakšaj mi bol moju.

Kad prolazim kroz nevolje, Gospode, budi blizu!

Da biste izbjegli potpuni slom, napravite stanku za odmor i molitvu.

Evanđelje po Marku 6:30-36

30 Apostoli se opet nađoše kod Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali. 31 Tada im Isus reče: »Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!« Bilo je naime mnogo onih koji su neprestano dolazili i odlazili i nisu imali kad ni jesti. 32 Tada odoše u lađici na samotno mjesto da budu sami. 33 Ali su ih mnogi vidjeli gdje odlaze i pogodili su njihovu namjeru. Tada pohrliše pješice tamo iz sviju gradova i još ih prestigoše. 34 Kad izađe na kopno, vidje veliko mnoštvo naroda i sažali se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira, i poče ih dugo učiti. 35 Kad je bilo već kasno, pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: »Ovo je mjesto pusto i vrijeme je već poodmaklo. 36 Pusti, zato, da ljudi odu. Neka idu u okolne zaselke i sela da kupe sebi što za jelo.«