Bog vas nije zaboravio
Naša duša čeka Gospoda:
On nam je pomoćnik i zaštitnik!
Psalam 33:20
ČEKANJE je uvijek teško, ali kada prođu dani, tjedni pa čak i mjeseci, a naše molitve nisu uslišane, često mislimo da nas je Bog zaboravio. Možda će nas svakodnevne obveze zaokupiti tijekom dana, ali noću se teško oduprijeti tjeskobnim mislima. Brige nam izgledaju sve većima, a noć beskonačnom. Zbog zabrinutosti nam se čini nemogućim suočiti se s novim danom.
Dok čeka, psalmist postaje sve malodušnijim (pročitajte Psalam 13:2). Osjeća se zaboravljenim i pita Boga: »Dokle će se još moj neprijatelj nada mnom podizati?« (r. 3) Kada čekamo da Bog riješi našu situaciju ili odgovori na molitvu koju uporno ponavljamo, lako je biti obeshrabren.
Sotona nam šapće da nas je Bog zaboravio i da se stvari neće promijeniti. U napasti smo da počnemo očajavati. Zašto čitati Bibliju i moliti se? Zašto odlaziti u crkvu i susretati druge vjernike? No, duhovnu snagu i ohrabrenje najviše trebamo baš onda kada čekamo. To nam pomaže da ostanemo postojani i osjetljivi na vodstvo Duha Svetoga.
Psalmist je imao lijek. Usredotočio se na sve što je znao o Božjoj ljubavi, podsjećao se na prijašnje blagoslove i odlučio je slaviti Boga koji ga neće zaboraviti. Učinimo to i mi.
– Marion Stroud
Ne boj se, jer ma što dođe, On misli na tebe.
Vjeruj u riječi Njegove, Bog misli na tebe.
Isplati se čekati na Boga. On zna što je dobro za nas.
Psalam 13
2 Dokle ćeš me, Gospode, sasvim zaboravljati?Dokle ćeš od mene skrivati svoje lice?3 Dokle će me još mučiti tjeskoba u dušii bez prestanka jad u srcu?Dokle će se još moj neprijatelj nada mnom podizati?4 Pogledaj na me, usliši me, Gospode, Bože moj!Prosvijetli moje oči da ne padnem u smrtni san!5 Da ne kaže moj neprijatelj: »Upokorio sam ga!«Protivnici bi moji klicali kad bih posrnuo.6 A ja se uzdam u tvoje milosrđe,neka se razveseli moje srce zbog tvoga spasenja.Pjevat ću Gospodu jer mi je učinio dobro.