A samo jedan od njih dođe natrag, kad vidje da je iscijeljen. Hvalio je Boga jakim glasom.

Luka 17:15

TOGA je vrućeg dana promet bio vrlo gust i svi smo bili mrzovoljni. Na sporednoj cesti primijetio sam automobil kojim je upravljao neki mladić. Pomislio sam kako je lijepo od vozača ispred mene što ga je pustio da izađe na glavnu cestu.

No, kada mladić nije mahnuo rukom u znak zahvalnosti niti kimnuo glavom, ‘ljubazni’ se vozač razljutio. Spustio je prozor i počeo vikati. Zatim je pritisnuo gas i pojurio kao da će se zaletjeti u njega i cijelo je vrijeme vikao i trubio.

Tko je bio ‘više kriv’? Je li nezahvalnost mladog vozača opravdavala ljutiti odgovor ‘ljubaznog’ vozača? Je li mu dugovao zahvalnost?

Naravno da je 10 gubavaca koje je iscijelio dugovalo Isusu zahvalnost. No, kako to da se samo jedan vratio i zahvalio Mu? Iznenađen sam Isusovim pitanjem: »Zar se nijedan ne nađe da se vrati i dade slavu Bogu, nego ovaj tuđin?« (r. 18) Ako je Kralju nad kraljevima došao zahvaliti samo jedan od 10 iscijeljenih gubavaca, i još k tome tuđin, kojim pravom mi očekujemo više? Zato kad činimo dobra djela, radimo to tako da proslavimo Boga. Služimo drugima ne očekujući njihovu zahvalnost. Neka bi se dobrota Božja vidjela u nama i kada naša dobra djela ostanu nezamijećena.

– Randy Kilgore

Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave našega Oca na nebesima.
– Matej 5:16