¹ Opet je učio na moru. Veoma veliko mnoštvo naroda skupilo se oko njega. Zato uđe u lađicu i u nju sjede na moru, a sav je narod stajao na obali uz more. ² Učio ih je mnogo u prispodobama i govorio im u svom naučavanju: ³ »Čujte! Izađe sijač da sije. ⁴ Kad je sijao, jedan dio sjemena pade na put i dođoše ptice i pozobaše ga. ⁵ Drugi dio pade na kamenito tlo gdje nije bilo mnogo zemlje. Brzo iznikne jer nije ležalo duboko u zemlji. ⁶ Ali kad sunce zasja, uvenu i usahnu, jer nije imalo korijena. ⁷ Opet drugi dio pade među trnje. Trnje uzraste i zaguši ga, tako da ne donese roda. ⁸ Drugi, napokon, pade na dobru zemlju, iznikne, odraste i donese rod, jedno trideseterostruk, jedno šezdeseterostruk, jedno stostruk.« ⁹ I zaključi riječima: »Tko ima uši, neka čuje!« ¹⁰ Kad je bio sam, zapitaše ga oni koji su bili uz njega s dvanaestoricom za smisao prispodoba. ¹¹ Reče im: »Vama je povjerena tajna Božjega kraljevstva. Onima vani sve se iznosi u prispodobama. ¹² Oni će gledati, a ipak ne će vidjeti, slušati, a ipak ne će razumjeti, da se kako ne obrate i ne nađu oproštenje.« ¹³ Tada nastavi: »Ne razumijete li ove prispodobe? Kako ćete onda razumjeti sve druge?« ¹⁴ »Sijač sije riječ. ¹⁵ Jedni stoje uz put na koji je bila posijana riječ. To su oni koji je čuju. A onda odmah dolazi sotona i oduzme riječ koja je bila posijana u njihova srca. ¹⁶ Slični su oni što primaju sjeme na kamenito tlo. Oni čuju riječ i odmah je primaju s radošću. ¹⁷ Ali ne daju da uhvati korijen, nego su nepostojani. Kad zbog riječi dođe nevolja ili progonstvo, onda odmah posrću. ¹⁸ Drugi su oni kojima sjeme padne među trnje. Oni slušaju riječ. ¹⁹ Ali svjetske brige, varavo bogatstvo i ostale strasti uvuku se i zaguše riječ, tako da ostane bez roda. ²⁰ Koji su napokon posijani na dobru zemlju, to su oni koji slušaju riječ, primaju je u se i donose tridesetorostruk, šezdesetorostruk i stostruk rod.«