Sjetite se omota
Pročitajte: Poslanica Filipljanima 2:5-11
5 Budite jedni prema drugima kao što je Krist Isus.
6 Dok je bio u Božjemu obličju,
on se nije grčevito držao
svoje jednakosti s Bogom,
7 nego je sebe poništio uzevši obličje sluge,
i postao jednak ljudima.
Vanjštinom je bio kao čovjek.
8 Ponizio je samoga sebe
postavši poslušan do smrti,
do smrti na križu.
9 Zato i Bog njega uzvisi
i darova mu ime
koje je nad svakim imenom:
10 na Isusovo se ime
ima pokloniti svako koljeno
bića koja su na nebu i na zemlji i pod zemljom,
11 i svaki jezik ima priznati
da je Isus Krist – Gospodin,
na slavu Boga Oca.
… nego je sebe poništio … i postao jednak ljudima.
Filipljanima 2:7
U našoj se kući neke stvari ponavljaju svake godine. Kada na božićno jutro naša djeca i unuci pojure prema darovima, moja žena počne vikati: »Nemojte trgati papir, možemo ga upotrijebiti i sljedeće godine!« Martie voli darovati lijepe darove, ali uživa i u tome kada su lijepo zamotani jer ih to čini još ljepšima.
Zbog toga često razmišljam o ‘omotu’ koji je Krist odabrao kada je došao kako bi postao našim »otkupnim darom« kojim nas je spasio od naše grješnosti. Isus je mogao odabrati ‘omot’ od kojeg bi svima zastao dah, mogao je rasvijetliti nebo svojom prisutnošću i slavom. Umjesto toga, učinio je upravo suprotno. Umjesto da pokaže moć i slavu o kojima čitamo u Knjizi Postanka 1:26, On, koji je Bog, odabrao je postati »jednak ljudima« (Filipljanima 2:7).
Pa zašto je taj ‘omot’ tako važan? Zato što Mu, poput nas, nisu strane naše borbe. Iskusio je duboku osamljenost i izdaju bliskog prijatelja. Bio je javno izrugivan, bio je neshvaćen i lažno optužen. Ukratko, On osjeća našu bol. I zato pisac Poslanice Hebrejima piše da možemo pristupiti »s pouzdanjem k prijestolju milosti, da postignemo milosrđe i nađemo milost kad nam ustreba pomoć!« (Hebrejima 4:16).
Kada ovoga Božića budete razmišljali o Isusu kao daru, sjetite se ‘omota’.
– Joe Stowell
Nemojte zaboraviti ’omot’ najvećega Božićnog dara svih vremena.