Pročitajte: Evanđelje po Marku 6:30-32

Spokojno zaspim čim legnem, samo mi ti, Gospode, daješ živjeti u sigurnosti.

Psalam 4:9

PRIJE dosta godina moj sin Brian i ja odlučili smo mome prijatelju prevesti neku opremu na imanje u zabačenom djelu Idahoa. Tamo nema cesta, barem ne onakvih po kakvima može voziti moj kamion. Zato nam je Ralph, mladi upravitelj imanja, došao ususret malim kolima u koja su bile upregnute dvije mazge.

Dok smo se vozili prema imanju, Ralph i ja započeli smo razgovor iz kojeg sam zaključio da on cijele godine živi u tom pustom mjestu. »Što radite zimi?« pitao sam znajući da su zime u planinama duge i oštre i da tamo nema struje ni telefona, nego samo satelitski radio. »Kako to podnosite?«

»Zapravo«, rekao je sporo »ovdje je prilično mirno.«

Zbog užurbanog načina života ponekad čeznemo za mirom i tišinom. Previše je buke u zraku; previše je ljudi oko nas. Želimo otići na samotno mjesto i malo otpočinuti (pročitajte Marko 6:31). Postoji li takvo mjesto i možemo li ga pronaći?

Da, postoji takvo mjesto. Ako odvojimo nekoliko trenutaka i razmislimo o Božjoj ljubavi i milosti, ako mu predamo svoje terete, u Njegovoj ćemo prisutnosti naći utočište i mir koji nam je svijet oduzeo.

– David Roper

Evo srca mog, ja tražim Tvoje sad. Uzmi život moj i vodi me.

Vrijeme provedeno u tišini s Bogom dat će nam mir i spokoj.