Duhovna stvarnost

Dođite k meni

by · Published · Updated

05 travanj 2015Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 20:24-31

24 A Toma, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima kad je došao Isus. 25 I kazaše mu drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina.« A on im reče: »Dok ne vidim na njegovim rukama ranu od čavala, i ne stavim svojega prsta u ranu od čavala, i ne stavim svoje ruke u njegov bok, ne ću vjerovati.« 26 I poslije osam dana bili su opet njegovi učenici unutra, i Toma s njima. Dođe Isus, dok su bila vrata zatvorena, i stade u sredinu, i reče: »Mir vam!« 27 Potom reče Tomi: »Stavi svoj prst ovamo, i vidi moje ruke, i pruži svoju ruku i stavi je u moj bok, i ne budi nevjeran nego vjeran!« 28 Tada mu reče: »Gospodin moj i Bog moj!« 29 Reče mu Isus: »Zato jer si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše!«
30 I mnoga druga čudesa učini Isus pred svojim učenicima koja nisu napisana u ovoj knjizi. 31 A ova su zapisana da vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, i da vjerujući imate život u njegovo ime.

Reče mu Isus: »Zato jer si Me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše!«

Ivan 20:29

DAVNE 1834. Charlotte Elliott napisala je pjesmu Onakva kakva jesam. Razboljela se kao mlada žena, vrlo je oslabila i teško se kretala. Jednom je zgodom željela pomoći u prikupljanju novca za školu za djevojke, ali nije mogla. Osjećala se beskorisnom i zbog toga je unutarnjeg nemira počela gubiti vjeru u Krista. Kao odgovor na svoje sumnje napisala je spomenutu pjesmu. Njezin se nemir najbolje vidi u sljedećim riječima:

I kakva jesam primaš me, još praštaš rad i čistiš me.

To uzdanje mi jeste sve, stog idem k Tebi, Jaganjče.

Tri dana nakon smrti i ukopa Isus je ustao iz groba i pozvao učenika, koji je dobio nadimak Nevjerni Toma, da pregleda rane od raspeća (pročitajte Ivan 20:27). Toma je dotakao Njegove rane i napokon povjerovao u uskrsnuće. Tada mu je Isus rekao: »Zato jer si Me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše!« (r. 29)

Kao kršćani danas mi smo ti koji nisu vidjeli, ali vjeruju. Ipak, životne okolnosti ponekad rađaju ozbiljna pitanja u našoj duši. No, čak i tada vapimo: »Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!« (Marko 9:24) Isus nas poziva da dođemo k Njemu onakvi kakvi jesmo.

– Jennifer Benson Schuldt

Kada nam se čini da život nema smisla, dođimo Bogu. On nas prima, prašta nam i čisti nas.