Duhovna stvarnost

U istoj lađi

by · Published · Updated

28 travanj 2015Pročitajte: Evanđelje po Mateju 8:23-27

23 Tada uđe u lađicu, a za njim uđoše i njegovi učenici. 24 I gle, podiže se silna bura na moru, tako da su lađicu pokrili valovi. A on je spavao. 25 Tada pristupiše njegovi učenici k njemu, probudiše ga i povikaše: »Gospodine, izbavi nas, izgibosmo!« 26 A on im odvrati: »Što ste tako strašljivi, malovjerni?« Tada ustade, zapovjedi vjetru i moru, i nastade velika tišina. 27 Puni čuđenja rekoše ljudi: »Tko je ovaj? Slušaju ga i vjetar i more!«

Tada uđe u lađicu, a za Njim uđoše i Njegovi učenici.

Matej 8:23

KADA je brod za kružna putovanja uplovio u luku, putnici su se iskrcali što su brže mogli. Posljednjih su nekoliko dana bili izloženi virusu i nekoliko se stotina ljudi razboljelo. Jedan od putnika je u razgovoru s novinarom rekao: »Ne želim se žaliti. Jasno mi je da smo dijelili istu sudbinu, svi smo bili u istoj lađi«. Na tu se dosjetku novinar samo nasmješio.

U 8. poglavlju Evanđelja po Mateju čitamo o jednoj drugoj plovidbi (r. r. 23-27). Isus je ušao u lađicu i učenici su Ga slijedili (r. 23). Tada se podiglo strašno nevrijeme i učenici su se preplašili da će poginuti. Probudili su Isusa misleći da On ne zna što se događa.

Iako je Isus doslovce bio u istoj lađi kao i Njegovi učenici, On nije bio zabrinut zbog nevremena. Kao svemoćni Stvoritelj nije se bojao oluje. Čitamo da Isus »ustade, zaprijeti vjetru i moru i nastade velika tišina« (r. 26).

Ali mi nismo svemogući i brzo se prelašimo. Pa što onda trebamo učiniti kada životne oluje bjesne oko nas? Bilo da samo prelete preko nas ili traju dugo vremena, u jedno možemo biti sigurni: u istoj smo lađi s Onime komu se i vjetrovi i more pokoravaju.

– Cindy Hess Kasper

Na životnome burnom moru prijete bure nam

veseo nam glas pošalji, spasi nas Ti sam.

Nijedna nam se nevolja ne može toliko približiti da Bog nije bliže.