Nijedna potreba nije nevažna
Pročitajte: Izaija 49:13-18
13 Kličite, nebesa! Veseli se, zemljo!
Podvikujte, gore!
Jer je Gospodin utješio svoj narod,
smilovao se siromasima u njemu.
14 A ipak se tužio Sion: »Ostavio me Gospodin!
Zaboravio me Svemogući.«
15 Zaboravi li žena svoje djetešce?
Ne smiluje li se plodu svoga tijela?
A kad bi ga i zaboravila:
Ja tebe ne zaboravljam!
16 Gle, na svoje sam te ruke zapisao.
Zidovi tvoji stoje mi vazda pred očima.
17 Tvoja djeca hite ovamo.
Tvoji razoritelji i oni koji su te pustošili odlaze od tebe.
18 Podigni svoje oči uokolo i vidi:
svi se oni skupljaju i dolaze k tebi.
»Tako ja bio živ« – veli Gospodin –
»svima njima ti ćeš se zaodjenuti kao nakitom,
opasat ćeš se njima kao nevjesta.
Kao što se otac smiluje svojoj djeci, tako se smiluje Gospod onima koji ga se boje.
Psalam 103:13
MLADE majke u našoj crkvi razgovarale su o tome kako Bog odgovara na njihove molitve. Jedna je rekla da se osjeća sebičnom jer Boga opterećuje osobnim problemima. »U usporedbi s važnim stvarima s kojima se Bog suočava, moje Mu se potrebe vjerojatno čine nevažnima«, objasnila je.
Nekoliko tjedana poslije njezin je sinčić vratima priklještio prst i plačući dotrčao k njoj. Nije mu rekla: »Jako je sebično od tebe što me gnjaviš sa svojim prstom kad imam važnijeg posla!« Nježno ga je zagrlila i utješila.
Kao što smo pročitali u 13. retku 103. psalma, to je znak ljubavi – i ljudske i božanske. U 49. poglavlju Izaije piše da čak i onda kada bi majka zaboravila svoje dijete, Bog ne zaboravlja svoju djecu (r. 15). On nas uvjerava: »Gle, na svoju sam te ruku zapisao« (r. 16).
Takvu prisnost s Bogom imaju oni koji Ga se boje i koji se uzdaju u Njega, a ne u sebe. Kao što je onaj dječak dotrčao svojoj majci, tako i mi trebamo trčati Bogu sa svojim svakodnevnim problemima.
Naš Bog ne zanemaruje druge da bi pomogao nama. On ima neograničeno vrijeme i dovoljno ljubavi za svakoga od nas. Nijedna naša potreba za Njega nije nevažna.
-Joanie Yoder
Bog svoju djecu drži na svome dlanu.