⁴ I kad se svjetina što je bila među njima polakomila za drugim jelima, stadoše sinovi Izraelovi opet jadikovati. Tužili su se: »Tko će nam dati da jedemo mesa? ⁵ Spominjemo se riba što smo ih jeli u Egiptu badava, krastavaca i dinja, poriluka, crvenoga luka i češnjaka. ⁶ A sad nam je da poginemo. Ovdje nema upravo ničega. Oči nam ne vide ništa drugo osim mane.« ⁷ Mana je bila kao sjeme korijandrovo i nalik na bdelij. ⁸ Narod je išao okolo i sakupljao je, mljeo je na žrvnjevima ili tucao u stupama, kuhao u loncima i pravio od nje kolače. Okus joj je bio kao okus kolača pripravljena s uljem. ⁹ Kad bi noću pala rosa na tabor, pala bi s njom i mana.
¹⁰ Kad je čuo Mojsije kako narod jadikuje u svojim domovima, svako na ulazu u svoj šator – Božji gnjev se bio žestoko raspalio zbog toga – Mojsiju je to bilo veoma žao ¹¹ te se Mojsije potužio Gospodinu: »Zašto tako zlostavljaš svojega slugu, i zašto do mene tako malo držiš, da si mi naprtio teret brige za čitav taj narod? ¹² Zar sam ja čitav taj narod nosio u svojem krilu i donio ga na svijet, da možeš od mene tražiti: Nosi ga u svojem naručju kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju koju sam obećao njegovim ocima? ¹³ Odakle da uzmem meso da ga dam cijelom tomu narodu? Plaču preda mnom i vape: Daj nam mesa da jedemo! ¹⁴ Ja ne mogu više sam nositi brigu za cijeli taj narod. To je preteško za me. ¹⁵ Ako misliš tako dalje postupati sa mnom, onda me radije odmah ubij, ako ti još štogod vrijedim, da ne gledam dulje svoju nesreću!«
¹⁶ Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: »Pozovi mi sedamdeset ljudi između Izraelovih starješina, za koje znaš da su zreli ljudi i sposobni za poglavarsku službu! Dovedi ih k Šatoru svjedočanstva. Tamo neka se postave s tobom, ¹⁷ dok ja siđem! Tamo ću govoriti s tobom i od duha, što počiva na tebi, uzet ću i njima ga dati. Oni će s tobom dijeliti teret brige za narod.