Duhovna stvarnost

Pustinje

by · Published · Updated

11 srpanj 2015Pročitajte: Izaija 48:16-22

16 Pristupite k meni, čujte ovo!
Od početka nisam govorio tajno.
Otkako sam to započeo, bio sam kod toga.«
A sada me posla svemogući Gospodin
sa svojim duhom.

17 Ovako veli Gospodin, tvoj otkupitelj,
Izraelov Svetac:
»Ja, Gospodin, tvoj Bog,
jesam onaj koji te učio da činiš što ti koristi,
koji te vodio putem kojim trebaš ići.
18 O, da si pazio na moje zapovijedi!
Tad bi tvoj mir bio kao rijeka,
tvoja sreća kao morski valovi.
19 Tad bi tvojega plemena bilo kao pijeska,
i poroda tvojega tijela kao njegovih zrna.
Ime se njihovo ne bi zatrlo
ni istrijebilo ispred mene.«

20 Otiđite iz Babilona!
Bježite iz Kaldeje!
Glasno pjevajući to objavljujte, kazujte,
razglašavajte do nakraj zemlje!
Vičite: Gospodin je otkupio svojega slugu Jakova!
21 Nisu trpjeli žeđ kad ih je vodio preko pustinje.
Dao je da im iz stijene poteče voda.
Stijenu je rascijepio,
vode su potekle.
22 »Nema mira bezbožnicima«,
veli Gospodin.

Nisu trpjeli žeđ kad ih je vodio preko pustinje. Dao je da im iz stijene poteče voda. Stijenu je rascijepio, vode su potekle.

Izaija 48:21

SUHA. Prašnjava. Opasna. Pustinja. Mjesto s vrlo malo vode, mjesto teško za život. Zato ne čudi da riječ ‘napušten’ znači mjesto koje nije nastanjeno. Život je tamo težak. Malo ljudi ondje želi živjeti. Ali nekada ga ne možemo izbjeći.

U Svetome pismu čitamo da je Božji narod navikao živjeti u pustinji. Veliki dio Srednjega Istoka, uključujući i Izarael, je pustinja. Ali postoje iznimke poput Jordanske doline i područja oko Galilejskog jezera. Bog je odabrao »podizati svoju obitelj« na mjestu okruženom pustoši, mjestu na kojem će moći svojoj djeci pokazati svoju dobrotu, gdje će moći naučiti kako od Njega tražiti i primati sve što im je potrebno za život (r. r. 17-19).

Danas većina nas ne živi u pustinji u doslovnom smislu, ali često prolazimo kroz okolnosti nalik pustinji. Nekad onuda idemo u znak poslušnosti. A nekada se tamo zateknemo ne vlastitom voljom niti onime što smo učinili. Kada nas netko napusti ili se razbolimo, nađemo se u okolnostima nalik pustinji i život nam postaje vrlo teškim.

Ali svrha prolaska kroz pustinju, doslovno ili u prenesenom značenju, je da nas podsjeti da ovisimo o Božjoj pomoći – nešto što ne smijemo zaboraviti ni onda kada živimo u mjestu izobilja.

– Julie Ackerman Link

U svakoj pustinji Bog ima oazu milosti.