Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Poslanica Rimljanima 9:1-5
1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem. Moja savjest mi to svjedoči u Duhu Svetom: 2 vrlo mi je žao, i srce me boli bez prestanka. 3 Jer bih želio biti proklet i odvojen od Krista za svoju braću, sunarodnjake svoje po tijelu. 4 Oni su Izraelci, imaju posinjenje i slavu, saveze, zakonodavstvo, bogoštovlje i obećanja. 5 Njihovi su oci, i od njih je Krist po tijelu; Bog koji je iznad svega, neka bude blagoslovljen uvijeke. Amen.
Vrlo mi je žao, i srce me boli bez prestanka.
Rimljanima 9:2
DOK sam sjedio s četvero tinejdžera i dvadesetogodišnjim beskućnikom u pučkoj kuhinji na Aljasci, bio sam dirnut njihovim suosjećanjem. Slušali su ga kako govori o tome što vjeruje, a zatim su mu obazrivo navijestili Radosnu vijest – s puno ljubavi su mu ponudili nadu u Isusu. Nažalost, odbio je.
Kada smo odlazili, jedna od djevojaka, Grace, kroz suze je rekla da ne želi da taj mladić umre, a da ne upozna Krista. Svim je srcem tugovala zbog toga mladog čovjeka koji je, barem u tome trenutku, odbio Spasiteljevu ljubav.
Suze te djevojke podsjetile su me na apostola Pavla koji je ponizno služio Gospodinu i bio duboko žalostan zbog svojih sunarodnjaka. Svim je srcem želio da povjeruju u Krista (r. 1-5). Pavao je zbog suosjećanja i brige vjerojatno često plakao. Ako nam je zaista stalo do onih koji još nisu prihvatili Božji dar oproštenja po Kristu, pronaći ćemo način da im o tome govorimo. Sigurni u vlastitu vjeru i puni suosjećanja, donesimo Radosnu vijest svima koji trebaju upoznati Spasitelja.
– Dave Branon
Želim o Kristu pjevati o svemu što učini
za me na Golgoti, s Bogom me izmiri.
Sve grijehe moje oduze i od zla oslobodi,
darova mi život vječni, jer smrt pobijedi.
Naviještanje Evanđelja je kada jedna osoba kaže drugoj Radosnu vijest.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga