Duhovna stvarnost

Po mome

by · Published · Updated

18 srpanj 2015Pročitajte: Druga knjiga o Kraljevima 5:1-15

1 Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bio je čovjek koji je svojem gospodaru mnogo vrijedio i bio vrlo ugledan, jer je po njemu Gospodin bio podijelio Aramejcima pobjedu. Ali taj čovjek, veliki junak, bio je gubav. 2 A bili su Aramejci u jednom boju zarobili i odveli iz izraelske zemlje mladu djevojku. Ona je postala sluškinja kod Naamanove žene. 3 Ona reče svojoj gospodarici: »O, kad bi moj gospodar bio kod proroka u Samariji! On bi ga onda iscijelio od njegove gube.« 4 Tada ode Naaman i javi to svojemu gospodaru: »Tako i tako reče djevojka iz izraelske zemlje.« 5 Aramejski kralj odvrati: »Dobro, odi tamo! Ja ću po tebi poslati pismo Izraelovu kralju.« Tako se on zaputi, uze sa sobom deset talenata srebra, šest tisuća šekela zlata i desetore svečane haljine 6 i predade Izraelovu kralju pismo s ovim sadržajem: »S ovim pismom šaljem k tebi svoga slugu Naamana, da ga iscijeliš od njegove gube.« 7 Kad je Izraelov kralj bio pročitao pismo, razdere svoje haljine i povika: »Zar sam ja Bog, koji može ubiti i život vratiti, pa ovaj šalje k meni da čovjeka oslobodim od njegove gube? Tu vidite jasno da on traži svađu sa mnom.« 8 Kad sazna Elizej, Božji čovjek, da je Izraelov kralj razdro svoje haljine, posla kralju i poruči mu: »Zašto si razderao svoje haljine? Neka dođe k meni, da upozna kako postoji prorok u Izraelu!« 9 Tako dođe Naaman s konjima i kolima i stade pred Elizejevim kućnim vratima. 10 Elizej mu dade priopćiti preko jednoga glasnika: »Idi, okupaj se sedam puta u Jordanu, pa ćeš opet postati zdrav i čist!« 11 Naaman se na to ozlovolji, pođe i primijeti: »Mislio sam da će on sam izići, preda me stupiti, ime Gospodina, Boga svojega, zazvati, svoju ruku prema svetištu uzdignuti i tako gubu oduzeti. 12 Nisu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izraelu? Ne bih li postao čist kad bih se okupao u njima?« I on se okrenu i ode otamo pun gnjeva. 13 Ali njegove mu sluge pristupiše i rekoše mu: »Poštovani oče, da je prorok tražio od tebe što teško, ti bi to sigurno učinio. Koliko bi više onda trebao učiniti samo ono što on od tebe traži: da se okupaš, pa da postaneš čist!« 14 On dakle siđe k Jordanu i zaroni u nj sedam puta, po uputi Božjega čovjeka. I njegovo tijelo postane tako čisto kao tijelo maloga djeteta.
15 Tada se vrati Božjem čovjeku sa svom svojom pratnjom. Kad dođe, stupi pred njega i reče: »Sad znam da na svoj zemlji nema Boga nego samo u Izraelu. Pa uzmi dar od svojega sluge!«

Sad znam da na svoj zemlji nema Boga nego samo u Izraelu.

2 Kraljevima 5:15

DVOJICA mališana igrala su se složenu igru sa štapovima i konopcem. Nakon nekoliko minuta stariji se dječak okrenuo mlađemu i ljutito rekao: »Ne radiš to kako treba. To je moja igra i igramo kako ja kažem. Više se ne možeš igrati!« Želja da stvari budu po našem započinje vrlo rano.

Naaman je bio osoba navikla da bude po njegovom. Bio je vojskovođa aramskoga kralja. Ali Naaman je imao i neizlječivu bolest, gubu. Jednog je dana sluškinja njegove žene, koja je kao zarobljenica dovedena iz Izraela, predložila da Naaman potraži Božjeg proroka Elizeja, i ozdravit će. Naaman je bio dovoljno očajan da to učini, ali je htio da prorok dođe k njemu. Očekivao je da mu se iskaže čast i dužno poštovanje. No, kada mu je Elizej samo poslao poruku da se sedam puta okupa u rijeci Jordan, Naaman se razbjesnio! Nije to htio učiniti (r. r. 10-12). Tak kada se ponizio i učinio što je Bog tražio, bio je izliječen (r. r. 13,14).

Vjerojatno je u životu svakoga od nas bilo trenutaka kada smo Bogu rekli: »Napravit ću to po svome.« No uvijek je najbolje kada je onako kako Bog misli da je dobro. Zato zamolimo Boga da nam da ponizno srce koje svojevoljno bira da stvari budu po Božjem, a ne po našem.

– Marion Stroud

Poniznost je dobro procijeniti samoga sebe. Charles Spurgeon