Duhovna stvarnost

Čiji nered?

by · Published · Updated

29 srpanj 2015Pročitajte: Evanđelje po Mateju 15:7-21

7 Licemjeri! Dobro je o vama prorokovao Izaija:
8 »Ovaj narod me štuje samo usnama,
ali njegovo je srce daleko od mene.
9 Uzalud me poštuje,
njegova su učenja samo ljudske odredbe.«
10 Tada dozva narod i reče im: »Slušajte i razumijte: 11 Ono što ulazi u usta ne čini čovjeka nečistim, nego što izlazi iz usta, to čini čovjeka nečistim.« 12 Tada pristupiše njegovi učenici i rekoše mu: »Znaš li da se farizeji sablazniše kad čuše taj govor?« 13 On odgovori: »Svaki nasad, što ga nije zasadio Otac moj nebeski, iskorijenit će se. 14 Ostavite ih! Oni su slijepi vodiči slijepcima. A kad slijepac vodi slijepca, oba padnu u jamu.« 15 Tada mu reče Petar: »Objasni nam tu prispodobu!« 16 On reče: »Jeste li i vi još nerazumni? 17 Zar ne uviđate da sve što ulazi u usta, ide u želudac i tada se izbacuje van. 18 A što dolazi iz usta, izlazi iz srca, i to čini čovjeka nečistim. 19 Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstvo, preljub, bludnost, krađa, lažno svjedočenje, hula na Boga. 20 To čini čovjeka nečistim; a neopranim rukama jesti ne čini čovjeka nečistim.«
21 Otamo otiđe Isus dalje i povuče se u podučje Tira i Sidona.

Jer iz srca dolaze zle misli… To čini čovjeka nečistim; a neopranim rukama jesti ne čini čovjeka nečistim.

Matej 15:19,20

»ZAR nisu mogli dovde donijeti svoje smeće?« Hodala sam po plaži i gunđajući skupljala boce i bacala ih u koš za smeće udaljen manje od pola metra. »Osjećaju li se bolje ostavljajući nered po plaži? Nadam se da su to napravili turisti. Ne želim ni pomisliti da bi se netko od stanovnika mogao tako neodgovorno odnositi prema našoj plaži«, rekla sam prijateljici s kojom sam bila u šetnji.

Sljedećeg sam dana naišla na molitvu koju sam napisala prije mnogo godina o tome da ne smijemo osuđivati druge. Moje su me vlastite riječi podsjetile na to koliko griješim kada se ponosim time što čistim nečiji nered. A zapravo imam mnogo vlastita nereda koji me uopće ne smeta – osobito u duhovnom pogledu.

Spremno tvrdim da ne mogu srediti vlastiti život zato što drugi u njemu neprestano rade nered. Brzo zaključujem da »smeće« koje zagađuje moj okoliš pripada nekomu drugom, a ne meni. Ali ni jedno ni drugo nije istina. Ništa me izvan mene ne osuđuje niti onečišćuje – samo ono što je u meni (r. r. 19,20). Stvarno »smeće« je stav zbog kojega začepljujem nos na najmanji smrad tuđega grijeha, dok se na smrad vlastita grijeha ne obazirem.

– Julie Ackerman Link

Većina nas vrlo dobro uočava grijehe – vidimo grijehe drugih, ali ne i vlastite.