Prekrasna obnova
22. Rujan
Izaija 65:16,17
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 1:6-14
6 Poslan bi čovjek od Boga komu bijaše ime Ivan. 7 On dođe za svjedočanstvo, da svjedoči za svjetlo, da svi vjeruju po njemu. 8 On ne bijaše svjetlo, nego da svjedoči za svjetlo. 9 Svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na svijet. 10 Na svijetu bijaše, svijet je po njemu postao; i svijet ga nije spoznao. 11 K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše. 12 A svima koji ga primiše dade moć da budu djeca Božja. Onima koji vjeruju u ime njegovo, 13 koji nisu rođeni od krvi, ni od tjelesne volje, ni od muževlje volje, nego od Boga.14 I Riječ je postala tijelom i nastanila se među nama. I vidjesmo njegovu slavu, slavu kao Jedinorođenoga od Oca, puna milosti i istine.
A svima koji Ga primiše dade moć da budu djeca Božja.
Ivan 1:12
KADA sam išao u osnovnu školu u Gani, živio sam kod vrlo brižne obitelji, daleko od roditelja. Jednog su se dana sva djeca okupila na poseban obiteljski sastanak. U prvom smo dijelu sastanka svi sudjelovali. Pričali smo o svojim iskustvima. Ali nakon toga, kada su smjela ostati samo »djeca po krvi«, ljubazno su me zamolili da iziđem. U tom sam trenutku shvatio da ja nisam bio »dijete toga kućanstva«. Usprkos ljubavi koju su mi iskazivali, morao sam izići. Nisam bio član obitelji, već sam samo živio s njima; zakonski gledano, oni nisu bili moja obitelj.
Taj me je događaj podsjetio na tekst iz Evanđelja po Ivanu 1:11,12. Sin Božji došao je svome narodu i oni su Ga odbacili. Oni koji su ga primili, i koji Ga primaju danas, imaju pravo postati Božjom djecom. Kada smo primljeni u Njegovu obitelj, »Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božja« (Rimljanima 8:16).
Isus ne isključuje nikoga koga je Otac usvojio. Naprotiv, prihvaća nas kao trajni dio svoje obitelji. »A svima koji Ga primiše dade moć da budu djeca Božja. Onima koji vjeruju u ime Njegovo« (r. 12).
– Lawrence Darmani
U srcu nam nek je radost i zahvalnost vječita,
jer nas Otac naš na nebu svojom djecom naziva.
Sigurnost spasenja ne ovisi o tome što znate nego koga znate.
22. Rujan
21. Rujan
19. Rujan
18. Rujan
Dragi čitatelji, sestre i braćo u Kristu,
zbog izvanrednih okolnosti do zadnjeg trenutka bilo je neizvjevsno hoćemo li uspjeti pripremiti i poslati novi »Kruh naš svagdašnji«. Kao što vidite, uspjeli smo, ali samo djelomično. Tekstovi za dva mjeseca su ‘svježi’, a za dva smo posegnuli za ‘starim kruhom’ (iz 2013.). Zaključili smo da je bolje išta nego ništa, da je najgore biti gladan, a da hranjivost ‘duhovnog kruha’ ne ovisi o njegovoj svježini. Nadamo se da će sa sljedećim ‘Kruhom’ sve biti dobro. Vaše molitve mogu pomoći.
Zahvalni smo da možemo s vama podijeliti i radosti i terete ove dragocjene službe.
Neka vas Bog blagoslovi!