Pročitajte: Druga poslanica Solunjanjanima 2:13-17

A mi smo dužni svagda zahvaljivati Bogu… što vas je Bog kao prvijence izabrao za spasenje posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu.

2 Solunjanima 2:13

DOK sam čitala poruku na mobitelu, tlak mi je počeo rasti i krv mi je proključala. Dvoumila sam se hoću li odgovoriti istom mjerom, kada mi je unutarnji glas rekao da se smirim i odgovorim sutra. Sljedećega jutra, nakon što sam se dobro naspavala, ono što me je toliko uzrujalo sada se činilo tako beznačajnim. Moja je reakcija bila pretjerana jer nisam željela tuđe interese staviti ispred svojih. Nisam se željela odreći vlastite udobnosti da bih nekome pomogla.

Nažalost, češće sam u napasti da odgovorim ljutito nego što to želim priznati. Prečesto se nađem u situaciji da moram primijenim biblijsku istinu poput ove: «Ljutite se, ali ne griješite. Sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom« (Efežanima 4:26) i »Ne gledajte samo svaki na svoje, nego i na ono što je drugih!« (Filipljanima 2:4)

Zahvalna sam da nam je Bog dao Duha Svetoga koji nam pomaže u borbi s grijehom. Apostoli Pavao i Petar to zovu »posvećenjem u Duhu« (2 Solunjanima 2:13; 1 Petrova 1:2). Bez Njegove snage smo bespomoćni i poraženi; ali Njegovom snagom možemo pobijediti.
– Poh Fang Chia

Djela naša nek pokažu kolko nam je Isus drag.

Srca naša nam pomažu slušat Njegov savjet blag.

Posvećenje je posao koji traje cijeloga života.