Pročitajte: Psalam 18:32-37

On mi dade brze noge kao u jelena.

Psalam 18:34

MOJA kći uči hodati. Pružim joj ruku i ona se čvrsto drži za moje prste jer je još uvijek nesigurna. Boji se da će pasti, ali ja sam tu da ju pridržim i pazim na nju. I dok tako hoda uz moju pomoć, oči joj se cakle od zahvalnosti, sreće i sigurnosti. No ponekad plače kada joj ne dopuštam da ide tamo gdje joj prijeti opasnost. Ne shvaća da ju želim zaštititi.

Poput moje male djevojčice, i mi često trebamo nekoga da pazi na nas, da nas vodi i pomaže nam u duhovnom hodu. I imamo toga nekog – Boga, našega Oca – koji pomaže svojoj djeci da nauče hodati, upravlja našim koracima, drži nas za ruku i pazi da idemo pravim putem.

Kralju Davidu bila je poznata potreba za Božjom blizinom u njegovu životu. U 18. psalmu opisuje kako nam Bog daje snagu i vodi nas kada smo izgubljeni ili zbunjeni (r. 33).

On učvršćuje naše noge, kao što jelenu koji se penje strmim liticama pomaže da se ne posklizne (r. 34). A ako se i poskliznemo, tu je Njegova desnica da nas podupre (r. 36).

Bilo da smo na početku i tek učimo hodati u vjeri bilo da smo u hodu s Bogom odmakli daleko, svi trebamo Njegovo vodstvo i Njegovu čvrstu ruku.

– Keila Ochoa

S Isusom ću putovati samo,

radosno ću s Njim ja ići svud.

Pravi put i cilj On znade samo,

On sam nosi spasu u svaku grud.

Bog budno pazi na svaki naš korak.