Duhovna stvarnost

Osjećaj napuštenosti

by · Published · Updated

16 rujan 2015Pročitajte: Psalam 22:2-23

2 Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Daleko si od moga spasenja, od riječi vapaja moga.
3 Bože moj! Vapim danju, a ti ne odgovaraš,
noću mi počinka nema.
4 A ipak si ti Svetac,
stoluješ u hvalospjevima Izraela.
5 U tebe su se uzdali naši oci,
uzdali su se i ti si ih spašavao.
6 K tebi su vapili i oslobađali su se.
Uzdali su se u tebe i nisu se posramili.

7 A ja sam crv, a ne čovjek,
ruglo sam ljudima i prezir narodu.
8 Svi koji me gledaju, smiju mi se,
cere se usnama i mašu glavom.
9 »Uzdao se u Gospoda! Neka ga spasi!
Neka mu pomogne ako ga toliko ljubi!«
10 Ti si onaj koji me izveo iz majčina krila
štiteći me na grudima moje majke.
11 Predan sam tebi od utrobe,
od majčina krila ti si moj Bog.
12 Ne udaljuj se od mene, jer blizu je nevolja,
jer nema nikoga da pomogne!

13 Brojni me junci okružuju
i bašanski me bikovi opkoljuju.
14 Požudno na me otvaraju svoja ždrijela,
poput lava koji razdire i riče.
15 Razlijevam se kao voda,
moje su kosti rasute,
srce mi je postalo kao vosak
i topi se u grudima.
16 Moja se snaga sasušila kao crijep,
moj se jezik slijepio uz nepce.
Uronio si me u prah smrti.

17 Opkoljuje me hajka pasa,
okružuje me rulja zlikovaca.
Probodoše mi ruke i noge,
18 mogu izbrojiti sve svoje kosti.
Naslađuju se gledajući me.
19 Među sobom dijele moje haljine
i za moju odjeću bacaju ždrijeb.

20 A ti, Gospode, nemoj se udaljiti od mene!
Požuri mi u pomoć, jakosti moja.
21 Izbavi moju dušu od mača
i od pasje sile život moj.
22 Spasi me od ralja lavljih
i od bivolskih rogova. Ti si me uslišao.
23 Objavit ću tvoje ime svojoj braći
i hvalit ću te usred skupštine.

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Matej 27:46

U svojoj knjizi Pisma starijeg đavla mlađem C. S. Lewis bilježi izmišljeni razgovor između starijega i mlađega đavla koji raspravljaju o tome kako kršćanina dovesti u zabludu. Obojica žele uništiti vjernikovo pouzdanje u Boga. »Ne varaj se… Naša stvar nije nikada u opasnosti tako kao kada čovjek… promatrajući svemir, iz kojeg mu se čini da je iščezao i posljednji trag Njegove prisutnosti, pita zašto je ostavljen, a ipak sluša.« (Verbum, Split 2011., 41. str.)

U Bibliji nalazimo brojne primjere ljudi koji su nastavili vjerovati usprkos osjećaju napuštenosti. Abram je osjećao da Bog nije ispunio svoje obećanje jer mu nije dao nasljednika (pročitajte Postanak 15:2,3). Psalmist osjeća da Boga nije briga što on pati (Psalam 10:1). Jobove patnje su bile toliko velike da mu se činilo da ga Bog kani ubiti (Job13:15). A Isus je s križa zavapio Bogu: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« (Matej 27:46) No u svakome od tih primjera Bog je pokazao svoju vjernost (pročitajte Postanak 21:1-7; Psalam 10:16-18; Job 38:1-42; Matej 28:9-20).

Iako vas sotona pokušava dovesti u zabludu da pomislite da ste napušteni, Bog je uvijek blizu. On nikada ne ostavlja svoju djecu. Rekao je: »Ne ću te ostaviti, niti ću te napustiti« (Hebrejima 13:5). Zato uvijek možemo sa sigurnošću reći: »Gospodin je moj pomoćnik, i ne ću se bojati« (r. 6).

– Dennis Fisher

Usprkos našim strahovima, Bog je uvijek blizu.