Duhovna stvarnost

Je li Bogu uopće stalo?

by · Published · Updated

17 rujan 2015Pročitajte: Habakuk 1:1-11

1 Osuda koju je prorok Habakuk primio u viđenju.
2 Dokle ću već, Gospodine, vapiti za spasenjem?
A ti ne čuješ.
Ja ti vičem: »Nasilje!«
A ti ne pomažeš.
3 Zašto puštaš da gledam zlo,
i zašto gledaš tlačenje?
Razorenje, nasilje imam pred očima.
Svađa plane, nesloga nastane.
4 Zato dolazi Zakon izvan snage,
pravda ne izlazi nikada na dan,
jer bezbožnik hvata u mrežu pravednika.
Zato sud postaje kriv.

5 Gledajte na narode! Pogledajte!
Čudite se! Jest, čudite se!
Jer jedan čini djelo u vaše dane.
Nikada ne biste vjerovali
kad bi vam se pripovijedalo.
6 Jer evo, ja ću podignuti Kaldejce,
ljut narod, okretan,
koji prolazi širom zemlje
da osvoji naselja koja nisu njegova.
7 Strašan je i strahovit.
On poznaje samo svoje pravo i svoj zakon.
8 Brži su mu konji od risova,
žešći od vukova navečer.
Doletjet će njegovi konjanici.
Njegovi konjanici dolaze izdaleka.
Doletjet će kao orao kad hrli u lov.
9 Svi idu za nasiljem.
Lice im je kao vjetar istočnjak.
Pokupit će roblje kao pijesak.
10 Ruga se kraljevima,
smije se knezovima.
Nasmije se svakoj tvrđavi.
Naspe nasip i zauzme ga.
11 Tada zašumi kao vjetar
i ode dalje s opačinom.
Njemu je snaga kao Bog.

»Jer Moje misli nisu vaše misli i vaši putovi nisu Moji putovi«, veli Gospodin.

Izaija 55:8

ZAŠTO pijani vozač uspije pobjeći s mjesta nesreće bez ikakvih posljedica, dok je njegova trijezna žrtva teško ozlijeđena? Zašto loši ljudi napreduju, a dobri pate? Kako često ste bili toliko zbunjeni stvarima u svome životu da ste vapili: »Je li Bogu uopće stalo?«

Habakuka je mučilo isto pitanje dok je gledao tešku situaciju u Izraelu gdje su zloća i nepravda uzimali sve više maha (Habakuk 1:1-4). Njegova ga je dvojba natjerala da pita Boga kada će napraviti reda. Božji odgovor nije bio ono što je očekivao.

Rekao je da će to prepustiti Kaldejcima. Oni su bili poznati po okrutnosti (r. 7). Skloni nasilju (r. 9), klanjali su se jedino vojnoj sili i lažnim bogovima (r. r. 10,11).

U trenucima kada ne razumijemo Božje puteve, moramo se pouzdati u Njegovu nepromjenjivu narav. Upravo je to učinio Habakuk. Vjerovao je da je Bog – Bog pravednosti, milosti i istine (pročitajte Psalam 89:15). S vremenom je naučio da na sve što mu se događa gleda imajući u vidu Božju narav, a ne da o Božjoj naravi zaključuje polazeći od situacije u kojoj se nalazi. I na kraju zaključuje: »Svemogući mi je Gospodin snaga. On mi daje noge kao u košute. On mi daje da idem po svojim visinama« (Habakuk 3:19).

– Poh Fang Chia

Okolnosti u kojima se nalazimo činit će nam se potpuno drukčijima gledamo li ih s Božjeg gledišta.