Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Papirnate maramice
Pročitajte: Psalam 31:9-18
9 i nisi me predao u ruku neprijatelju;
noge moje stavio si na širok prostor.
10 Smiluj mi se, Gospode, jer sam u tjeskobi!
Iznemogoše od jada moje oči, moja duša i moje tijelo.
11 Jer iščezava moj život u boli,
moje godine u uzdisanju;
iscrpila se moja snaga od moje muke
i moje kosti usahnuše.
12 Podsmijeh postadoh svim svojim neprijateljima,
susjedima užas, znancima strašilo;
tko me vidi na cesti, bježi od mene.
13 Zaboravljen sam kao mrtvac,
bez spomena sam u srcima,
postadoh kao razbijena posuda.
14 Slušam grdnju mnogih – užas odasvud!
– vijećaju zajedno protiv mene
i smišljaju da mi uzmu život.
15 Ali se ja uzdam u tebe, Gospode!
Velim: »Ti si moj Bog!«
16 U tvojim je rukama moje vrijeme.
Izbavi me iz ruke mojih neprijatelja i progonitelja!
17 Nek tvojemu sluzi svijetli tvoje lice!
Pomozi mi u svojoj dobroti!
18 Gospode, ne daj da budem posramljen
jer sam tebe zazvao.
Nek budu posramljeni zlikovci,
nek zašute u podzemnom svijetu!
Ti si moj Bog! U tvojim je rukama moje vrijeme.
Psalam 31:15,16
DOK sam sjedio u bolničkoj čekaonici, imao sam vremena razmišljati. Ne tako davno bio sam tu kada smo dobili uznemirujuću vijest da je moj jedini brat, još uvijek vrlo mlad, »klinički mrtav«. Zato sam sada, čekajući vijesti o ishodu operacije kojoj je bila podvrgnuta moja supruga, pisao kratku poruku za nju. Okružen nervoznim razgovorom i bučnom djecom, osluškivao sam tihi Božji glas. Odjednom, vijest! Kirurg me želi vidjeti. Otišao sam u zasebnu prostoriju i čekao. Nasred stola bile su dvije kutije papirnatih maramica. Nisu bile tu zbog onih koji imaju prehladu. Bile su tu zbog hladnih, teških riječi poput onih – »klinički mrtav« i »nažalost, ništa ne možemo učiniti«. U takvim trenucima tuge i neizvjesnosti iskrenost psalama čini se pravim mjestom za traženje pomoći.
U 31. palmu nalazimo vapaj Davida koji je toliko toga pretrpio da je napisao: »Smiluj mi se, Gospode, jer sam u tjeskobi!« (r. 10) Da bude još gore, napustili su ga prijatelji, znanci i susjedi (r. 12). No, kao što smo pročitali u 15. i 16. retku, David je čvrsto vjerovao Bogu. Njegovo jadikovanje završava gromoglasnim ohrabrivanjem. »Budite jaki. Neka se ohrabri vaše srce! Svi koji se uzdate u Gospoda!« (r. 25)
Liječnik nam je donio dobru vijest. Moja će se supruga potpuno oporaviti. Odahnuli smo i bili vrlo zahvalni. Ali i da nije bila »dobro«, naše vrijeme ostaje u Božjim rukama.
– Tim Gustafson
Problemi u Božjim rukama = mir u našem srcu.