Pročitajte: Poslanica Rimljanima 8:14-17

Taj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božja.

Rimljanima 8:16

NEKIDAN me prijateljica zaustavila i rekla neke uzbudljive vijesti, a nakon toga mi je 10 minuta opisivala prve korake svoga jednogodišnjeg nećaka. On zna hodati! Tek sam poslije shvatio koliko je to moglo zvučati čudno slučajnom prolazniku. Većina ljudi zna hodati. Što je tu tako neobično?

Tada mi je sinulo da djetinjstvo nudi posebnost koja je gotovo nestala iz ostalog dijela života. Razmišljanje o načinu na koji postupamo s djecom pomoglo mi je da više cijenim to što je Bog odabrao sliku »djece« da opiše naš odnos s Njime. U Novom zavjetu čitamo da smo Božja djeca, sa svim pravima i povlasticama nasljednika (pročitajte Rimljanima 8:16,17). Isus (Jedinorođeni Sin Božji) je došao i omogućio nam da postanemo sinovi i kćeri, članovi Božje obitelji.

Zamišljam Boga kako prati svaki nesiguran korak u mome duhovnom »hodu« s nestrpljivošću roditelja koji gleda prve korake svoga djeteta.

Možda ćemo jednom, kada se konačno otkriju sve tajne svemira, saznati skrivenu svrhu gledanja djece kako rastu. Možda nam je Bog dao te trenutke posebnosti da se otvorimo Njegovoj bezgraničnoj ljubavi. U usporedbi s puninom te ljubavi, naša iskustva na zemlji samo su nagovještaji.

– Philip Yancey

Duboka je ljubav Krista, milost nedokučiva.

Teče kao silna rijeka iz Božanskog izvora.

Voljeni ste!