Svakodnevna muka
Pročitajte: Poslanica Efežanima 6:5-9
5 Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare sa strahom i drhtanjem, u iskrenosti svojega srca, kao Krista! 6 Ne služite prividno, kao da ugađate ljudima, nego kao Kristove sluge, čineći Božju volju od srca! 7 Dragovoljno služite kao Gospodinu, a ne kao ljudima, 8 znajući da će svatko koji učini što dobro, primiti od Gospodina nagradu, bio rob ili slobodnjak.
9 A vi, gospodari, isto činite njima i nemojte im prijetiti. Znajte da i oni i vi imate Gospodara na nebesima, a on ne gleda tko je tko.
Što god činite, od srca činite kao Gospodinu, a ne kao ljudima.
Kološanima 3:23
U školi koju sam pohađao, četiri godine učili smo latinski. Danas to smatram vrlo korisnim, ali tada je to bila muka.
Naša je profesorica vjerovala u vježbanje i ponavljanje. »Repetitio est mater studiorum«, ponavljala je nekoliko puta dnevno, što znači: »Ponavljanje je majka učenja.«
»Repetitio est absurdum«, mrmljali bismo da nas ne čuje. »Ponavljanje je besmisleno.«
Sada uviđam da je glavnina života upravo to: ponavljanje – niz dosadnih, nemaštovitih stvari koje iznova moramo obavljati. »Ponavljanje je i svakodnevno i nužno kao kruh«, rekao je danski filozof S?ren Kierkegaard. Zatim je nastavio: »A kruhom smo blagoslovljeni.«
Riječ je o tome da prihvatimo svaku zadaću, ma koliko bila nezanimljiva ili navažna, i zamolimo Boga da ju blagoslovi i upotrijebi za svoje nakane. Time svakodnevnu muku pretvaramo u posvećeni posao, s neslućenim i vječnim posljedicama.
Jedan je pjesnik rekao: »Podizanje ruke u molitvi daje slavu Bogu, ali slavi Ga i muškarac s vilama u ruci, i žena s vjedrom prljave vode. Bog je tako velik da Mu sve donosi slavu, ako smatrate da bi trebalo.«
Ako sve što radimo, radimo za Krista, iznenadit će nas radost i smisao koje ćemo naći i u najobičnijim poslovima.
– David Roper
Spremnost mijenja muku dužnosti u trud iz ljubavi.