»Donosimo« prijatelje Isusu
Pročitajte: Evanđelje po Marku 2:1-12
1 Poslije nekoliko dana dođe opet u Kafarnaum. 2 Na vijest da je kod kuće, skupiše se mnogi, tako da nisu imali mjesta ni pred vratima. Dok im je govorio, 3 donesoše mu uzetoga, kojega su nosila četvorica. 4 Ali zbog mnoštva naroda nisu ga mogli donijeti k njemu. Zato otkriše krov nad mjestom gdje je bio Isus, načiniše otvor i spustiše postelju s uzetim. 5 Kad vidje Isus njihovu vjeru, reče uzetomu: »Sinko, oprošteni su ti tvoji grijesi.« 6 A ondje su sjedili neki pismoznanci. Oni u sebi pomisliše: 7 »Kako može ovaj tako govoriti? Huli na Boga. Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga?« 8 Isus prozre odmah u svom duhu njihove misli i reče im: »Zašto mislite to u svojim srcima? 9 Što je lakše, reći uzetomu: Oprošteni su ti tvoji grijesi ili reći: Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj? 10 Ali znajte da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!« 11 I tada reče uzetomu: »Zapovijedam ti: ustani, uzmi svoju postelju i idi kući!« 12 On odmah ustade, uze svoju postelju i izađe van pred očima sviju. Svi su bili izvan sebe od čuđenja, slavili su Boga i govorili: »Takvo što ne vidjesmo još nikada.«
Kad vidje Isus njihovu vjeru, reče uzetomu: »Sinko, oprošteni su ti tvoji grijesi.«
Marko 2:5
DOK sam bio dijete, jedna od najopasnijih bolesti bila je poliomyelitis, poznatija kao »dječja paraliza«, jer su većina oboljelih bila mala djeca. Prije nego što je otkriveno cjepivo sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljeća, gotovo 20.000 ljudi ostalo je paralizirano, a oko 1000 ih je umrlo samo u SAD-u.
U davna vremana paraliza je smatrana trajnim, beznadnim stanjem. No, jedna je skupina ljudi vjerovala da Isus može pomoći njihovu uzetom prijatelju. Dok je podučavao u Kafarnaumu, četvorica su odlučila donijeti svoga prijatelja Isusu. Kada mu nisu mogli prići zbog velikoga mnoštva, »otkriše krov nad mjestom gdje je bio Isus, načiniše otvor i spustiše postelju s uzetim« (r. 4).
»Kad vidje Isus njihovu vjeru, reče uzetome: ‘Sinko, oprošteni su ti grijesi’« (r. 5). Zatim mu zapovijedi: »Uzmi svoju postelju i idi kući!« (r. 11) Vjera njegovih prijatelja omogućila je da mu Bog oprosti grijehe i ozdravi ga!
Kada je netko koga poznajemo suočen s ozbiljnim tjelesnim teškoćama ili proživljava duševnu krizu, združimo se u molitvi s drugim vjernicima i »donesimo« svoje prijatelje Isusu – jedinomu koji im može pomoći i u najvećoj nevolji.
– David McCasland
Moliti se za druge je prednost – i odgovornost.