Sigurni u njegovim rukama
Pročitajte: Izaija 66:5-13
5 Slušajte Gospodnju riječ,
vi koji se brinete za njegovu riječ:
»Vaša braća, koja vas mrze,
koja vas odbacuju zbog mojega imena, govore ovako:
Neka se pokaže Gospodin u svojoj krasoti,
da ugledamo vašu radost!
Ali će se oni posramiti.«
6 Čuj, vika dolazi iz grada!
Čuj iz Hrama!
Čuj, Gospodin plaća svojim neprijateljima!
7 Prije nego dođu bolovi,
ona će roditi.
Prije nego ga uhvate muke,
ona će roditi dječaka.
8 Tko je čuo takvo što?
Tko je vidio takvo što?
Može li zemlja
u jedan dan doći na svijet?
Može li se narod roditi odjednom?
A ipak će Sionka ležati u bolovima
i zajedno rađati djecu.
9 »Zar da ga još priječim kod poroda?«,
veli Gospodin.
»Zar da mu to branim ja, koji dajem rađati?«,
veli tvoj Bog.
10 Radujte se s Jeruzalemom
i veselite se gradu, vi svi koji ga ljubite!
Radujte se s njim
svi koji ste ga žalili!
11 Napijte se na njegovim utješnim prsima!
Srčite, naslađujte se
na punini njegove krasote!
12 Jer ovako veli Gospodin:
»Gle, ja dovodim spasenje k njemu kao rijeku,
sjajno bogatstvo naroda, kao nabujali potok.
Vi ćete se na njemu napiti.
Bit ćete nošeni na rukama,
milovani na koljenima.
13 Kao dječaka kojega tješi njegova mati
tako ću vas ja tješiti.
U Jeruzalemu ćete se vi utješiti.
Kao dječaka kojega tješi njegova mati tako ću vas Ja tješiti.
Izaija 66:13
NAKON operacije sjedila sam uz krevet svoje kćeri na odjelu intenzivne njege. Polako je otvorila oči, osjetila je bol i počela plakati. Stiskom ruke pokušala sam ju umiriti i utješiti, ali još se jače rasplakala. Medicinska sestra mi je pomogla da ju uzmem u krilo. Obrisala sam suze s njezinih obraza i rekla da će se uskoro osjećati bolje.
Preko proroka Izaije Bog je ohrabrio Izaelski narod: »Kao dječaka kojega tješi njegova mati, tako ću vas Ja tješiti« (r. 13). Obećao je da će svojoj djeci dati mir i nositi ih kao što majka u naručju nosi svoje dijete. Ta je nježna poruka bila upućena ljudima koji štuju Boga – onima koji se brinu »za Njegovu riječ« (r. 5).
O Božjoj sposobnosti i želji da utješi svoj narod ponovo čitamo u Pavlovu pismu vjernicima u Korintu. Pavao kaže da nas Bog »tješi u svakoj nevolji« (2 Korinćanima 1:4). Kada smo u nevolji, Bog s nama postupa nježno i suosjećajno.
Jednoga će dana sve patnje prestati. Naše će suze zauvijek nestati i bit ćemo sigurni u Božjim rukama (pročitajte Otkrivenje 21:4). A do tada, možemo se osloniti na Božju ljubav koja nas krijepi kada patimo.
– Jennifer Benson Schuldt
Bog tješi svoj narod.