Što je Bog nedavno učinio za mene?
Pročitajte: Evanđelje po Mateju 20:1-16
1 »Kraljevstvo je nebesko kao domaćin koji rano ujutro izađe da unajmi poslenike za svoj vinograd. 2 On se pogodi s poslenicima po denar na dan i posla ih u svoj vinograd. 3 Oko treće ure izađe opet. Tada vidje druge gdje stoje besposleni na trgu 4 i reče im: Idite i vi u moj vinograd; dat ću vam što bude pravo. 5 Oni otiđoše. Oko šeste i devete ure izađe opet i učini isto tako. 6 Kad je izašao oko jedanaeste ure, nađe opet druge gdje stoje. On ih upita: Što stojite ovdje vazdan besposleni? 7 Oni mu odgovoriše: Nitko nas ne unajmi. On im odvrati: Idite i vi u moj vinograd! 8 Uvečer reče gospodar vinograda svojemu upravitelju: Dozovi poslenike i isplati im plaću, od posljednjih do prvih! 9 Tada dođoše oni od jedanaeste ure i svaki primi po denar. 10 A kad dođoše prvi, pomisliše da će više primiti. Ali i od njih svaki primi po denar. 11 Kad ga primiše, uzeše mrmljati na domaćina 12 i rekoše: Ovi su posljednji radili samo jednu jedinu uru i ti si ih izjednačio s nama koji smo podnosili teret i žegu dana. 13 Prijatelju, odvrati on jednome od njih, ja tebi ne činim krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? 14 Uzmi što je tvoje i idi! A ja hoću i ovome posljednjemu dati kao tebi. 15 Ili, zar ja ne smijem činiti sa svojim vlasništvom što hoću? Zar je tvoje oko zavidno što sam ja dobar? 16 Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
Ili, zar ja ne smijem činiti sa svojim vlasništvom što hoću?
Matej 20:15
NEDAVNO sam upoznao čovjeka koji je bio duboko uvjeren da mu Bog ne može oprostiti stvari koje je učinio. Prigrlio ga je jedan stariji vjernik i nakon godinu dana bio sam presretan. Taj mladi čovjek ne samo da je prihvatio Krista kao svoga Spasitelja nego je i redovito čitao Sveto pismo. No kada sam ga susreo tri godina poslije, njegovu je gorljivost zamijenilo gunđanje: »Nije mi jasno kako Bog može dopustiti da zli ljudi napreduju, a toliko mnogo Njegove djece (uključujući mene, mogao je dodati) jedva sastavlja kraj s krajem.« Gunđanje je oduzelo radost njegovoj vjeri.
Poput mnogih, i on je zaboravio koliko je trebao Božju milost. Zahvalnost koju je osjećao kad je uzvjerovao u Gospodina, je nestala. To me podsjeća na radnike u vinogradu iz Isusove prispodobe (r. r. 1-16). Usredotočili su se na druge (r. r. 10-12). Iako nam Bog ništa ne duguje, daje nam spasenje koje nam je obećao ako prihvatimo Krista. Zatim svojoj velikodušnosti dodaje Duha Svetoga kojeg šalje da nam pomogne u životu i pripremi nas za radost života s Njime. Prividna nepravda u životu traži od nas da se usredotočimo na Njega i Njegovu riječ – a ne na druge.
– Randy Kilgore
Sve što trebate znati da biste bili zadovoljni je ovo: Bog je dobar.