Duhovna stvarnost

Psi padobranci

by · Published · Updated

11 prosinac 2015Pročitajte: Psalam 143:7-12

7 Gospode, usliši me brzo!
Daha mi nestaje.
Ne skrivaj svoga lica od mene!
Inače ću postati kao onaj koji u grob silazi.

8 Jutrom mi objavi svoju dobrotu,
jer se uzdam u tebe!
Pokaži mi put kojim trebam ići,
jer k tebi dušu uzdižem!

9 Izbavi me od mojih neprijatelja, Gospode,
jer se tebi utječem!
10 Nauči me vršiti volju tvoju
jer ti si moj Bog!
Tvoj dobri duh
neka me vodi po ravnoj stazi!

11 Zbog svoga imena, Gospode, poživi me,
zbog pravednosti svoje izbavi mi dušu iz nevolje!
12 Po svojoj dobroti uništi moje neprijatelje!
Zatri sve moje tlačitelje
jer ja sam sluga tvoj!

Pokaži mi put kojim trebam ići, jer k Tebi dušu uzdižem!

Psalam 143:8

ZADIVLJEN sam pričom o psima padobrancima u Drugome svjetskom ratu. U pripremama za iskrcavanje u Normandiji 6. lipnja 1944., savezničke su snage trebale pse dobroga njuha koji će ih voditi kroz minska polja i upozoravati na opasnost koja im prijeti. Jedini način da ti psi dođu iza neprijateljskih linija bio je skakanje s padobranima. No problem je u tome što se psi toga jako boje – i budimo iskreni – nisu jedini. Usprkos tomu, nakon višetjedne obuke psi su naučili dovoljno vjerovati svojim gospodarima i iskočiti na zapovijed.

Pitam se vjeruje li itko od nas toliko svome Gospodaru da učini nešto opasno, nešto što instinktivno ne bi nikada učinio i čega se boji. Po svojoj pirodi možda nismo velikodušni, ne praštamo lako i nestrpljivi smo s onima koji nam idu na živce. Ipak, Isus nam zapovijeda da Mu vjerujemo i radimo ono što nam je možda teško, ali što će pridonijeti Njegovu kraljevstvu. Želi da kažemo: »Pokaži mi put kojim trebam ići, jer k Tebi dušu uzdižem« (r. 8).

Psi padobranci često su dobivali medalje za hrabrost. Vjerujem da ćemo i mi jednoga dana čuti riječ »bravo« jer smo dovoljno vjerovali svome Gospodaru i skočili kad je rekao: »Kreni!«

– Joe Stowell

Imajte povjeranja kada vam Isus pokaže kako Mu možete služiti.