Duhovna stvarnost

Pogled prema naprijed

by · Published · Updated

24 veljaca 2016Pročitajte: Evanđelje po Luki 2:21-35

21 Kad se navrši osam dana da dijete bude obrezano, nadjenuše mu ime Isus, kao što ga je bio nazvao anđeo prije nego je začeto.
22 Nakon što se navršiše dani čišćenja što ih je propisivao Mojsijev zakon, doniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu. 23 Jer ovako stoji napisano u Gospodnjem zakonu: »Svako muško prvorođenče neka bude posvećeno Gospodinu.« 24 I oni prinesoše žrtvu kao što je propisano u Gospodnjem zakonu: dvije grlice ili dva golubića.
25 Tada je bio u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. On je bio pravedan i bogobojazan i čekao je Izraelovu utjehu, i Duh Sveti je bio na njemu. 26 Njemu je bio objavio Duh Sveti da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Gospodnjega Pomazanika. 27 Ponukan od Duha, dođe u Hram upravo kad doniješe roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu propis zakona. 28 Tada ga on uze na ruke te stade slaviti Boga govoreći:
29 »Sada možeš, Gospodine,
u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi.
30 Moje oči vidješe spasenje,
31 koje si pripravio pred svima narodima:
32 Svjetlo da prosvijetli neznabošce,
slavu tvoga naroda Izraela.«
33 Njegov otac i mati vrlo su se čudili tome što se govorilo o njemu. 34 Šimun ih je blagoslovio. Tada reče Mariji, njegovoj majci: »Ovaj je određen na propast i na uskrsnuće mnogima u Izraelu i za znak koji će biti osporavan. 35 A i tvoju će dušu probosti mač. Tako će se otkriti misli mnogih srdaca.«

Šimun… je bio pravedan i bogobojazan… i Duh Sveti je bio na njemu.

Luka 2:25

KADA je iznenada u 63. godini umro veliki danski slikar Rembrandt, na njegovu su slikarskom stalku pronašli nedovršenu sliku. U njezinu je središtu Šimun koji u naručju drži dijete Isusa kojeg su roditelji donijeli u hram u Jeruzalemu, 40 dana nakon rođenja. No pozadina i ostali detalji ostali su nedovršeni. Neki povjesničari umjetnosti vjeruju da je Rembrandt znao da mu se bliži kraj i – poput Šimuna – bio je spreman da ga Bog »otpusti« (r. 29).

Duh Sveti je bio na Šimunu (r. 25) tako da nije bila slučajnost da je bio u hramu kada su Marija i Josip došli Bogu prikazati svog prvorođenca (r. 22). Šimun, koji je čekao obećanog Mesiju, uhvatio je dijete za ruke i slavio je Boga govoreći: »Sada možeš, Gospodine, u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi. Moje oči vidješe spasenje, koje si pripravio pred svim narodima: Svjetlo da prosvijetli neznabošce, slavu Tvoga naroda Izraela« (r. r. 29-32).

Šimun nije čeznuo za slavnim danima izraelske povijesti, već je čekao obećanog Mesiju koji će doći otkupiti sve narode. Poput Šimuna i mi možemo gledati u budućnost zato što znamo da ćemo jednoga dana vidjeti Gospodina.

– David McCasland

Mi želimo bit’ s Tobom, Gospodine Isuse, na piru nebeskome.

Stog čekamo da dođeš Ti u sjajnom ruhu svome.

Amen. Dođi, Isuse Kriste. Otkrivenje 22:20