Njegovi planovi ili naši?

07 travanj 2016Pročitajte: Prva knjiga Ljetopisa 17:1-20

1 Kad se David bio uselio u svoju palaču, reče proroku Natanu: »Evo, ja stojim u palači od cedrovine, a kovčeg Gospodnjega saveza stoji pod šatorskim pokrovom.«
2 Natan odgovori Davidu: »Izvedi sve što ti je u srcu! Jer je Gospodin s tobom.«
3 Ali još iste noći dođe riječ Gospodnja Natanu: 4 »Idi, reci mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Ne ćeš mi ti graditi palaču da u njoj stanujem. 5 Nisam nikada stanovao u palači otkad izvedoh Izraelove sinove, do dana današnjega. Štoviše, putovao sam od jednoga šatora i stana do drugoga. 6 Jesam li, dok sam sa svim Izraelom okolo hodio, kome od Izraelovih sudaca, kojima zapovjedih da pasu moj narod Izraela, ikada jednu riječ rekao: Zašto mi ne sagradiste palaču od cedrovine? 7 Zato reci sada momu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin nad vojskama: Ja te uzeh s paša, iza stada, da budeš knez mojemu narodu Izraelu. 8 Bio sam s tobom kod svega što si poduzimao, i uništio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje. Ja ću ti steći ime kakvo imaju samo najveći na zemlji. 9 Ja ću odrediti mjesto svomu narodu Izraelu i tamo ga posaditi, da mirno stanuje na svom mjestu i da se više ne uznemiruje. Silnici ga ne će više mučiti kao prije, 10 od onoga vremena kad postavih suce nad svojim narodom Izraelom. Ponizit ću sve tvoje neprijatelje, i javljam da će ti Gospodin sagraditi kuću. 11 Kad se jednom navrše tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, odredit ću tvoje potomstvo, jednoga od tvojih sinova, za tvog nasljednika i njemu ću utvrditi njegovo kraljevstvo. 12 On će mi tada sagraditi kuću, i ja ću učvrstiti njegovo prijestolje za sva vremena. 13 Ja ću mu biti otac, on neka mi bude sin! Nikada mu ne ću uskratiti svoju naklonost, kao što sam je uskratio njegovu prethodniku. 14 Zauvijek ću ga postaviti nad svojom kućom i svojim kraljevstvom, i njegovo prijestolje će tvrdo stajati dovijeka.«
15 Kad je Natan o svim tim riječima i o svoj toj objavi bio govorio s Davidom, 16 ode kralj David, pade pred Gospodinom i pomoli se: »Tko sam ja, Gospodine, Bože moj? Što je moja kuća da si me doveo dovle? 17 I nije ti to još bilo dosta, Bože! Ti si, štoviše, kući svog sluge dao obećanja za daleka vremena. Ti si postupao sa mnom kao s velikim čovjekom, Gospodine, Bože moj! 18 Što će ti još David kazati o slavi kojom si obasuo svog slugu? Ta ti znaš svojega slugu, 19 Gospodine. Zbog svojega sluge i po svojemu srcu učinio si sve ovo veliko i objavio si sve ovo sjajno. 20 Gospodine, tebi nitko nije jednak! Osim tebe nema Boga po svemu što čusmo svojim ušima.

»Tko sam ja, Gospodine, Bože moj… da si me doveo dovle?«

1 Ljetopisa 17:16

KADA je moj muž imao 18 godina, otvorio je autopraonicu. Unajmio je garažu, zaposlio radnike i napravio reklamni letak. Posao je napredovao. Namjera mu je bila prodati ju i novcem platiti studij. Zato je bio oduševljen kada se pojavio prvi kupac. Nakon kratkog pregovaranja činilo se da će posao biti sklopljen, ali kupac je u zadnji trenutak odustao.Trebalo je proći nekoliko mjeseci da uspije njegov plan o prodaji autopraonice.

Normalno je biti razočaran kada se Božji odabir vremena i Njegov plan za naš život ne poklapaju s našim očekivanjima. Kada je David htio Bogu sagraditi Hram, imao je dobru namjeru, sposobnost da to učini i novac. Ipak, Bog je rekao da on to neće učiniti, a rekao mu je i zašto: »Mnogo si krvi prolio i velike si ratove vodio« (22:8).

David je mogao ljutito podizati šake prema nebu. Mogao se mrgoditi i nastaviti sa svojim planovima. No on je ponizno rekao: »Tko sam ja, Gospodine, Bože moj… da si me doveo dovle?« (17:16) David je nastavio slaviti Boga i ostao Mu je vjeran. Odnos s Bogom bio mu je vrjedniji od njegovih ambicija.

Što je važnije – ostvarenje naših planova i snova ili ljubav prema Bogu?

Jennifer Benson Schuldt

Pravo zadovoljstvo nalazimo u prepuštanju Božjoj volji.