Ufajte se!

09 travanj 2016Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 4:8-18

8 U svemu smo pritisnuti nevoljama, ali nismo skršeni; zbunjeni smo, ali ne očajavamo; 9 progone nas, ali mi nismo zapostavljeni; obaraju nas, ali mi ne padamo. 10 Uvijek nosimo Isusovo umiranje na svom tijelu da se očituje i Isusov život na našemu tijelu. 11 Doista, mi se uvijek predajemo na smrt da se i život Isusov očituje na našem smrtnome tijelu. 12 Dakle, smrt djeluje u nama, a život u vama. 13 Pismo kaže: »Vjerovao sam, zato sam govorio.« Zato i mi, imajući isti duh vjere, vjerujemo pa govorimo. 14 Znamo da će onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas s Isusom uskrisiti i postaviti s vama. 15 Doista, sve je zbog vas da milost, umnožena zahvalom mnogih, služi na što veću Božju slavu.
16 Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan. 17 Jer naša sadašnja laka nevolja donosi nam obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje. 18 Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno.

U svijetu imate tjeskobu; ali se ufajte: Ja nadvladah svijet.

Ivan 16:33

VOLIM gledati igru ptica i zato sam, da bih ih privukao, prije nekoliko godina u dvorištu napravio mali rezervat. Nekoliko sam mjeseci uživao gledajući svoje pernate prijatelje kako jedu i lete uokolo – sve dok susjedov sokol nije moj ptičji rezervat pretvorio u svoje privatno lovište. Takav je život: tek što smo se smirili da malo predahnemo, nešto ili netko dođe i uznemiri nas. Zašto, pitamo se, toliko toga u životu mora biti suzna dolina?

Čuo sam mnogo odgovora na to staro pitanje, ali u posljednje sam vrijeme zadovoljan samo jednim, i to Georgea MacDonalda: »Sva stega ovoga svijeta služi tome da nas učini djecom kojoj će se Bog objaviti.« Kada postanemo poput djece, počinjemo vjerovati i oslanjati se samo na ljubav svojega Oca na nebu. Želimo ga upoznati i biti poput Njega.

Brige i žalost mogu nas pratiti cijeloga života, ali »ne malakšemo… Jer naša sadašnja laka nevolja donosi nam obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje. Mi ne gledamo na ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ono što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno« (2 Korinćanima 4;16-18).

Kakao da se onda ne radujemo imamo li na umu takav svršetak?

David Roper

Nebeske će radosti višestruko nadmašiti zamaljske teškoće.