Suosjećajnost na djelu
24. Rujan
Kološanima 3:12
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 2:14-17
14 Hvala Bogu koji nam svagda daje pobjedu u Kristu, i po nama širi miris znanja o sebi na svakom mjestu. 15 Jer smo mi Kristov ugodan miris Bogu i među onima koji su na putu spasenja i među onima koji su na putu propasti: 16 jednima dakle miris od smrti za smrt, a drugima miris od života za život. A tko je dorastao za ovo? 17 Doista, mi nismo kao mnogi koji izopačuju Božju riječ, nego govorimo iskreno, kao u ime Božje i pred Bogom, u Kristu.
Jer smo mi Kristov ugodan miris Bogu i među onima koji su na putu spasenja i među onima koji su na putu propasti.
2 Korinćanima 2:15
KOJE vam od vaših pet osjetila najbrže i najtočnije vraća uspomene? Za mene je to nedvojbeno osjetilo mirisa. Određena vrsta ulja za sunčanje istoga trenutka vodi me na plažu u Francuskoj. Miris pileće juhe vraća me u djetinjstvo kada sam odlazila u posjet baki. Jedva primjetni miris bora šapće »Božić«, a određena vrsta losiona poslije brijanja podsjeća me na tinejdžerske godine moga sina.
Pavao je podsjetio vjernike u Korintu da su oni Kristov miris, »Kristov ugodan miris Bogu« (r. 15). Dok je to pisao, možda se sjetio rimskih vojnih mimohoda. Rimljani su se, naime, trudili da svatko sazna da su pobijedili pa su po cijelome gradu na oltarima palili tamjan. Za posjetitelje je to bio ugodan miris, za zarobljenike to je značilo ropstvo do smrti. Kao vjernici, mi smo pobjednička vojska. I kada se naviješta evanđelje Kristovo, to je Bogu ugodan miris.
Kao Kristov miris, kakve mirise kršćani donose sa sobom kada uđu u prostoriju? To nije nešto što se može kupiti u bočici. Kada s nekime provodimo mnogo vremena, počinjemo se ponašati i razmišljati kao ta osoba. Druženje s Isusom pomaže nam širiti ugodan miris onima koji su oko nas i svi će znati da smo bili s Njime.
Marion Stroud
Kada provodimo vrijeme s Bogom, ljudi će to primijetiti.
24. Rujan
23. Rujan
22. Rujan
21. Rujan
Dragi čitatelji, sestre i braćo u Kristu,
zbog izvanrednih okolnosti do zadnjeg trenutka bilo je neizvjevsno hoćemo li uspjeti pripremiti i poslati novi »Kruh naš svagdašnji«. Kao što vidite, uspjeli smo, ali samo djelomično. Tekstovi za dva mjeseca su ‘svježi’, a za dva smo posegnuli za ‘starim kruhom’ (iz 2013.). Zaključili smo da je bolje išta nego ništa, da je najgore biti gladan, a da hranjivost ‘duhovnog kruha’ ne ovisi o njegovoj svježini. Nadamo se da će sa sljedećim ‘Kruhom’ sve biti dobro. Vaše molitve mogu pomoći.
Zahvalni smo da možemo s vama podijeliti i radosti i terete ove dragocjene službe.
Neka vas Bog blagoslovi!