¹ Joašu je bilo sedam godina kad se popeo na prijestolje. ² U sedmoj Jehuovoj godini postao je Joaš kralj, i vladao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Sibja, iz Beer Šebe. ³ Joaš je činio ono što se sviđalo Gospodinu dok ga je savjetovao svećenik Jojada. ⁴ Ali žrtvene visine nisu bile oborene. Narod je još uvijek prinosio na visinama žrtve klanice i kadio kâd. ⁵ Joaš je bio zapovjedio svećenicima: »Sav novac koji se kao posvećeni dar donosi u Gospodnji Hram, naime novac koji se odredi procjenom, porez po dužnosti, zatim sav novac koji se u Hram donosi dobrovoljno, ⁶ to neka svećenici uzimaju za se, svaki od svojega poznanika! Oni s tim neka daju popraviti sve što je trošno na Hramu, gdje se god nađe kakva šteta!« ⁷ Ali u dvadeset i trećoj godini Joaševa kraljevanja svećenici još nisu bili popravili što je na Hramu bilo trošno. ⁸ Zato pozva kralj Joaš svećenika Jojadu i druge svećenike i upita ih: »Zašto još niste popravili ono što je na Hramu trošno? Odsad ne smijete više uzimati novac od svojih poznanika, nego ga morate upotrijebiti za popravak Hrama.« ⁹ Svećenici pristadoše na to da više ne uzimaju novac od naroda, ali i da ne popravljaju što je trošno na Hramu. ¹⁰ Tada uze svećenik Jojada jedan kovčeg, napravi prorez na poklopcu i stavi ga uz oltar, desno od ulaza u Gospodnji Hram. Tamo su svećenici koji su stražarili na pragu morali ubacivati sve novce koji su se donosili u Gospodnji Hram. ¹¹ Kad bi vidjeli da ima mnogo novaca u kovčegu, morao je određeni kraljevski činovnik doći s velikim svećenikom i novce koji su se našli u Gospodnjem Hramu svezati i izmjeriti. ¹² Izmjerene novce morali su uručiti onima koji su vodili posao i brinuli se za Gospodnji Hram. Oni bi isplaćivali drvodjelje i radnike koji su bili zaposleni na Gospodnjem Hramu, ¹³ zatim zidare i kamenare, i one koji su pribavljali drvo i tesano kamenje, da se tako popravi što je bilo trošno na Gospodnjem Hramu, ukratko da se dobavi sve što je trebalo za popravak Hrama. ¹⁴ Ali novcem koji se donosio u Gospodnji Hram nisu se gradile srebrne čaše, noževi, kotlići ili trube, niti zlatne i srebrne posude za Gospodnji Hram, ¹⁵ nego su ga davali radnicima da poprave Gospodnji Hram. ¹⁶ Pritom od ljudi kojima bi predavali novac nisu tražili da radnicima izdaju račun, jer su radili vjerno i savjesno.