Suosjećajnost na djelu
24. Rujan
Kološanima 3:12
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Druga posl. Korinćanima 1:3-7
3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog sve utjehe 4 koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji. 5 Doista, kao što obiluju Kristove patnje u nama, tako po Kristu obiluje i naša utjeha. 6 Ako li smo u nevolji, za vašu je utjehu i spasenje, ili ako nas Bog tješi, za vašu je utjehu koja djeluje da podnosite postojano iste patnje što ih i mi podnosimo. 7 A naša je nada čvrsta jer znamo: kao što ste dionici u našim patnjama, tako ćete biti i u utjesi.
… da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji.
2 Korinćanima 1:4
STAJAO sam u dnu dvorane doma umirovljenika u Palmeru na Aljasci i slušao zbor srednje škole moje kćeri kako pjeva Kad mir mi nebeski proniče svu grud i pitao se zašto je odabrala tu pjesmu. Pjevali smo ju na ispraćaju njezine sestre Melisse i Lise je znala da me uvijek iznova potrese. Moje je misli prekinuo čovjek koji je stajao pokraj mene i rekao: »To je ono što sam trebao čuti.« Predstavio sam se i upitao zašto mu je trebala baš ta pjesmu. »Prošlog je tjedna u prometnoj nesreći poginuo moj sin Cameron«, rekao je.
Bio sam zatečen. Toliko sam bio usredotočen na sebe da nisam razmišljao o potrebama drugih, a Bog je bio zaokupljen time da tu pjesmu upotrijebi tamo gdje treba. Odveo sam na stranu svoga novog poznanika Maca i razgovarali smo o Božjoj brizi i ljubavi u tom teškom razdoblju njegova života.
Okruženi smo ljudima u potrebi. Nekada moramo zapostaviti svoje vlastite planove i pomoći im. Jedan od načina je da se sjetimo da je Bog utješio nas u našim nevoljama i iskušenjima »da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji« (r. 14). Kako lako bivamo zaokupljeni vlastitim brigama i zaboravljamo da netko pokraj nas možda treba molitvu, utješnu riječ, zagrljaj ili sućut u Isusovo ime.
Dave Branon
Utjeha koju smo primili treba biti utjeha koju dajemo.
24. Rujan
23. Rujan
22. Rujan
21. Rujan
Dragi čitatelji, sestre i braćo u Kristu,
zbog izvanrednih okolnosti do zadnjeg trenutka bilo je neizvjevsno hoćemo li uspjeti pripremiti i poslati novi »Kruh naš svagdašnji«. Kao što vidite, uspjeli smo, ali samo djelomično. Tekstovi za dva mjeseca su ‘svježi’, a za dva smo posegnuli za ‘starim kruhom’ (iz 2013.). Zaključili smo da je bolje išta nego ništa, da je najgore biti gladan, a da hranjivost ‘duhovnog kruha’ ne ovisi o njegovoj svježini. Nadamo se da će sa sljedećim ‘Kruhom’ sve biti dobro. Vaše molitve mogu pomoći.
Zahvalni smo da možemo s vama podijeliti i radosti i terete ove dragocjene službe.
Neka vas Bog blagoslovi!