Nije nas zaboravio
Pročitajte: Izaija 49:13-21
13 Kličite, nebesa! Veseli se, zemljo!
Podvikujte, gore!
Jer je Gospodin utješio svoj narod,
smilovao se siromasima u njemu.
14 A ipak se tužio Sion: »Ostavio me Gospodin!
Zaboravio me Svemogući.«
15 Zaboravi li žena svoje djetešce?
Ne smiluje li se plodu svoga tijela?
A kad bi ga i zaboravila:
Ja tebe ne zaboravljam!
16 Gle, na svoje sam te ruke zapisao.
Zidovi tvoji stoje mi vazda pred očima.
17 Tvoja djeca hite ovamo.
Tvoji razoritelji i oni koji su te pustošili odlaze od tebe.
18 Podigni svoje oči uokolo i vidi:
svi se oni skupljaju i dolaze k tebi.
»Tako ja bio živ« – veli Gospodin –
»svima njima ti ćeš se zaodjenuti kao nakitom,
opasat ćeš se njima kao nevjesta.
19 Jer tvoje razvaline i pustoši,
i tvoja opustošena zemlja,
sada su pretijesne za stanovnike,
i daleko borave tvoji kvaritelji.
20 Jest, tvoji sinovi,
što ti još ostadoše iz vremena
kad si bila bez djece, vikat će glasno:
Pretijesan mi je prostor.
Napravi mjesto za me,
da mogu stanovati!
21 Tada ćeš se ti pitati:
Tko mi je ove rodio
kad sam ipak bila bez djece i neplodna,
prognana i zabačena?
Tko ih je othranio?
Bila sam ipak još sama preostala.
A gdje su bili ovi?«
Ja tebe ne zaboravljam!
Izaija 49:15
NA proslavi majčina pedesetog rođendana, pred više stotina ljudi, najstarija kći Kukua prisjetila se svega što je njezina majka učinila za nju. Vremena su bila teška, rekla je Kukua, i imali smo malo novca. Ali njezina se samohrana majka odrekla vlastite udobnosti, prodala je dragocjeni nakit i sve vrijedno što je imala da bi Kukua završila gimnaziju. Očiju punih suza rekla je da, ma kaliko stvari bile teške, njezina majka nikada nije napustila nju ni njezinu braću i sestre.
Bog je usporedio ljubav prema svojem narodu s ljubavlju majke za svoju djecu. Kada je izraelski narod mislio da ih je Bog zaboravio dok su bili u izgnastvu, prigovarali su: »Ostavi me Gospodin. Zaboravio me Svemogući« (Izaija 49:14). Bog im je na to odgovorio: »Zaboravi li žena svoje djetešce? Ne smiluje li se plodu svoga tijela! A kad bi ga i zaboravila: Ja tebe ne zaboravljam!« (r. 15)
Kada smo nesretni ili razočarani, možda ćemo se osjećati napuštanima od društva, obitelji i prijatelja, ali Bog nas ne napušta. Veliko su ohrabrenje Gospodinove riječi: »Gle, na svoju sam te ruku zapisao« (r. 16). Time pokazuje da nas poznaje i štiti. Pa ako nas ljudi i napuste, Bog nikada neće napustiti one koji su Njegovi.
Lawrence Darmani
Isuse, ljubimče moj, Ti uz mene svagda stoj.
Ti si moja zaštita i kroz vječnost radost sva.
Bog nas nikada ne zaboravlja.