Ljepota Rima

05 lipanjPročitajte: Evanđelje po Ivanu 17:1-5

1 Nakon što je tako govorio, Isus podiže svoje oči prema nebu i reče: »Oče, dođe čas; proslavi svojega Sina da tvoj Sin proslavi tebe! 2 Jer ti si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svima koje si mu dao dade vječni život. 3 A ovo je vječni život: da spoznaju tebe, jedino pravoga Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista. 4 Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvršio sam djelo koje si mi dao da činim. 5 A sada proslavi ti mene, Oče, kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije nego je postao svijet.

A ovo je vječni život: da spoznaju Tebe, jedino pravoga Boga, i Onoga koga si poslao, Isusa Krista.

Ivan 17:3

SJAJ Rimskoga Carstva bila je skupa pozornica na kojoj se dogodilo Kristovo rođenje. Prvi je rimski vladar Car August 27. godine pr. Krista okončao građanski rat koji je trajao skoro dvjesto godina i na mjestu srušenih i trošnih građevina počeo je graditi spomenike, hramove, arene i upravne zgrade. Prema riječima povjesničara Plinija Starijeg, »bile su to najljepše građevine koje je svijet ikada vidio.«

Ipak, uz svu svoju ljepotu, Vječni grad i njegovo carstvo ostali su zapamćeni po okrutnosti koja nije prestala ni nakon pada Rimskoga Carstva. Tisuće robova, tuđinaca, pobunjenika i vojnih dezertera bilo je raspeto na stupovima uz cestu kao upozorenje svakomu tko bi se suprotstavio moći Rima.

Ironija jest u tome da je Isusova smrt na rimskom križu zapravo objavila vječnu slavu koja je ponos Rima učinila tek prolaznom ljepotom sumraka!

Tko bi pomislio da ćemo u javnom smaknuću i patnji na križu mi pronaći vječnu slavu, ljubav, prisutnost i kraljevstvo našega Boga?

Tko je mogao predvidjeti da će jednoga dana nebo i zemlja pjevati: »Dostojan je Jaganjac koji je zaklan primiti silu i bogatstvo i mudrost, jakost i čast, slavu i blagoslov« (Otkrivenje 5:12).

Mart DeHaan

Jaganjac koji je umro je Gospodin koji živi!